Zorana Grubišić: Biljke su lijek za dušu

Da nije trenutne situacije sa pandemijom, Botanička bašta SMŠ Mladost bi ovih dana bila posebno obogaćena novim sadnicama uz zalaganje profesorice Zorane Grubišić i njenih učenika, članova eko sekcije. I pored toga ova oaza zelenila u školi, projekat koji je bio jedan od prvih u Crnoj Gori tog tipa, se ipak dopunjava i uređuje zahvaljujući profesorici biologije, velikoj zaljubljenici u cvijeće i biljke. Uvjek, a posebno u ovakvoj situaciji koja nas je zadesila, biljke su lijek za dušu. Pogled na njihovu ljepotu lako otjera sve ružne misli a bavljenje njima je odličan vid rekreacije i prilika da eventualnu dosadu zbog viška vremena, pretvorimo u uživanje. Kada je raspust ili ovakva vanredna situacija, biljke u botaničkoj i dalje cvjetaju ali ne tako lijepo kao kada zazvoni prvo zvono u septembru i u nju pohrle djaci. Trudim se da povremeno odem do škole i nadgledam situaciju u Botaničkoj bašti i učinim što mogu.“

Zorana brižljivo uzgaja cvijeće i u svojoj kući, na balkonu i bašti koja je svojevremeno zaslužila nagradu „Turistički cvijet“.

 

„Ljubav prema biljkama su mi prenijeli roditelji a ja nastojim da je dalje širim svojim učenicima. U kući imam puno različitih vrsta cvijeća, od onih egzotičnih kao sto je Rajska ptica ili orhideja, do ljekovitih poput lavande, ruzmarina, lovora, čuvarkuće . Ipak najvise volim Engleske muškatle i nastojim da ih imam u svim bojama. Često citiram Iva Andrića koji kaže : Lice – to je cvijet na biljci koja se zove čovjek.“