Zlatko Petković o Svetom Marku u prošlom vijeku – ekskluzivitet za cijelu Evropu

Ta priča je već istorijska, a vaša je procjena da bi mogla da bude atraktivna, da starije malo podsjetimo na to, a da mlađe, koji se tad nisu ni rodili, upoznamo sa tim vremenom. Prije trideset godina je Sveti Marko završio tu turističku i komercijalnu priču, nažalost sa početkom  nesrećnih događaja, koji su se odvijali prije tri decenije na ovim balkanskim prostorima.

Prva sezona Svetoga Marka bila je 1962. i to je trajalo sve do 1991. godine. Utemeljio ga je Club Mediterranee iz Pariza, kao već prepoznatljiv turoperater i hotelijer. Prepoznao ga je i beogradski Putnik, kao i Opština Tivat i to trojstvo je pokrenulo Sveti Marko kao atraktivan turistički program,” započeo je storiju Zlatko Petković, svojevremeno direktor elitnog ljetovališta „San Marco“ – Sveti Marko na istoimenom, ujedno najvećem ostrvu na Crnogorskom primorju. Ovo naselje trideset godina privlačilo je svijet u naš grad, a Petković je sa pozicije njegovog direktora izabran na mjesto gradonačelnika Tivta.

Interesantno je da Club Med, inače začetnik koncepta all-inclusive odmora, upravo u ovoj godini slavi 70 godina od osnivanja, koje se zbilo 27. aprila 1950. Club Med od 2013 drži FOSUN grupa iz Kine, a trenutno ima sedamdesetak naselja u svijetu. To je i dodatni razlog za podsjećanje na značaj ove svojevremeno omiljene turističke destinacije, a svakako našeg, u međuvremenu nažalost zapuštenog dragulja. Kako je sve počelo?

“Grupa ljudi, uglavnom oko porodice Trigano – prije svega Žilber (Gilbert) Trigano i Belgijanac Žerar Blic (Gerard Blitz), potom prepoznatljivi akcionari, između ostalih i Rotšild su formirali jedno društvo za odmor, turizam, rekreaciju, izletništvo i prva naselja su bila od šatora. Vidjeli su da za to ima interesovanja, posebno kod mladih ljudi.To je počelo pomalo da se nadograđuje, da se mijenja i da se radi luksuznije, pa se krenulo sa polinezijskim kućicama.

Na Svetom Marku izgrađeno je 300 egzotičnih polinezijskih kućica, vrlo atraktivnih, a, što bismo mi rekli, od trstike. Taj smještaj nije bio nešto posebno komforan, ali Sveti Marko je zaista bio brend na našim prostorima, ne samo što se Tivta tiče, nego i crnogorskog turizma, a bogami i što se tiče jugoslovenskog turizma. Club Meiterranee je imao isto takvo naselje u Pakoštanima, između Zadra i Šibenika.

Kompanija je 1989 – 1990 dostigla nivo Nekermana i TUI-ja kao dva najveća turoperatera u Evropi i servisirao je tih godina pet miliona gostiju.

Putnik je bio najrespektabilnija turistička organizacija u Jugoslaviji, a sada više ne postoji. U to vrijeme stranac nije mogao da ima firmu u državi, pa je Putnik bio kao titular, posrednik. Trebalo je da otkupi to zemljište na ostrvu Sv. Marko, a vlasnici su 90% bili iz Krtola. Putnik je to i uradio i ušao u partnerstvo sa Clubom, uz blagoslov Opštine Tivat.

Kasnije se Sveti Marko razvio i po kapacitetu i po aktivnostima, bio je prepoznatljiv uopšte u Clubu, koji je imao najviše 136 punktova po svijetu. Poslednjih godina, 1989 – 1990. Sv. Marko je po kvalitetu usluga bio plasiran od prvog do petog mjesta, u tim uslovima smještaja, jer je bio pravi ekskluzivitet. Tivat je, dakle, onda bio prepoznatljiv po Clubu Med, ne za domaće, nego za turističke klijente u Evropi. Rekao bih da je Club Med danas 10 posto od onoga što je nekada bio, neprepoznatljiv je.” 

Odakle su sve dolazili gosti, osim iz Francuske?

“Najviše su dolazili iz Francuske, ali i dosta Italijana, tzv. feri gosti, u avgustu mjesecu, pa Austrijanci, Švajcarci, iz cijele Evrope je bilo gostiju, a čak su dolazili i iz Amerike. Naselje je funkcionisalo na principu zatvorenog tipa, znači nije bilo prolaznih gostiju. Sva ponuda, od ishrane, pa do sportskih aktivnosti, bila je privlačna i na visokom nivou. Imali smo najbolju školu skijanja na Mediteranu, pa daske za jedrenje, katamarane, trimarane, kajake, kanue, laser, medium, standard jedrilice. Izgrađeno je sedam teniskih igrališta 1982. godine, u vrijeme kada crnogorski turizam nije imao ni jedan. Poslije toga Slovenska plaza dobija tri, četiri igrališta ove vrste, a Sveti Marko je imao sedam, koji su radili od 0 do 24 sata!

 Treba podsjetiti da je Tivat u to vrijeme bio najveći turistički centar, tzv metropola turizma prije Budve, jer kao da se na to zaboravlja?

To sam htio da kažem, ta priča o Svetom Marku bi mogla da traje do večeras, ili do sutra! To je bilo 1962, šezdeset treće, četvrte, a nisam siguran za šezdeset petu, kada je Tivat realizovao više od pedeset posto inostranih noćivanja u Crnoj Gori. Znači, sam Tivat s jedne i ostatak zemlje s druge strane! Zahvaljujući Sv. Marku, jer je to bio jedini punkt na kome su boravili inostrani gosti.

Kada je riječ o sportovima na vodi, kompleks na ostrvu je bio karakterističan po tome što su prirodni uslovi bili jednako povoljni i za jedrenje i za skijanje, zahvaljujući povoljnim vjetrovima.

“To je oštrijao. Stradioti, ili Sv. Marko  je baš jedan specifikum što se toga tiče, jer smo mi tamo imali i Školu jedrenja i Školu skijanja, što je inače nespojivo, jer gdje se može skijati, mora biti mirno more, a ne može se jedriti jer nema vjetra. A oštrijao, koji je dominantan vjetar po učestalosti ljeti, duva od Svete Neđelje iz Krtola prema Sv. Marku, on dolazi bočno, oštar je, odakle i ime, pa se može jedriti, a razmak između ostrva i Krtola je oko 800 metara, znači nema prostora da se razviju veliki valovi, pa to ne smeta skijanju. Po tome je bio poznat Sv. Marko, da ima škole za oba vodena sporta, odnosno da ima obije vrste rekreacije.

 Oni koji imaju dovoljno godina sjećaju se da je naselje godinama bilo nudističko. Kasnije se to mijenjalo, pa je samo dio plaže bilo namijenjen nudistima. Od čega je to zavisilo? 

“U početku nije bio nudizam, već konfekcijski turizam – sa kostimima, pa je bio jedan period nudizma, to je bila moja prva godina tamo – sedamdeset deveta, osamdeseta, osmdeset prva – tri godine je bio čisto nudizam. E, onda je Klub iz komercijalnih razloga odlučio da se ponovo vrati tom klasičnom, konfekcijskom turizmu, jer su potrošači nudist vrlo, vrlo tanki, loši. Njih interesuje sunčanje, ovo-ono, što bi rekli naši ljudi, ne fataju se za novčanike, tako da se to nije pokazalo kao dobro rješenje.

Građevinska rekonstrukcija Sv. Marka je izvršena  osamdeset prve i druge i vratilo se na klasičan turizam. Sveti Marko je bio pun, krcat. Od 82. do 91. godine realizovao je od 80 do 100 hiljada noćenja. Sezona je počinjala polovinom maja i završavala se polovinom septembra.  

Veliki broj Tivćana je u naselju na Stradiotima našao posao, a bili su angažovani i stranci. Koliko se ljudi zapošljavalo tokom sezone, za koje su poslove bili zainteresovani? 

“Bilo je zaposleno oko 300 radnika kada je Sv. Marko radio punim kapacitetom  Od toga je bilo dvije stotine naših, a 80 do 100 ljudi su bili stranci, šefovi servisa, posebno u sportu – instruktori za jedrenje, skijanje, animatori, šefovi kuhinje, a naša radna snaga je bila pomoćna, personal. Sa zaposlenim brodarima, koji su morali biti, jer je Sveti Marko ostrvo, bilo je oko 220 naših ljudi, uglavnom domicilnih, iz Boke i Crne Gore. Dobro, provukao bi se i poneko sa strane! 

Najviše zaposlenih je bilo iz Krtola, jer oni su blizu, a i bilo je te mladosti koja je bila raspoložena da radi. O tome sam vodio računa, motivisalo mi je i to što je to bila zemlja njihovih đedova, pa sam gledao da se prvo oni zaposle, pa tek onda ostali.

Interesantno je što su ti ljudi imali i mogućnost da preko zime idu u druge objekte Cluba, specijalno u Švajcarsku. Znali smo gore da šaljemo po dvjesto – tristo ljudi preko zime da rade par mjeseci za vrlo pristojnu platu i to je trajalo i poslije zatvaranja Sv. Marka. Jedan manji broj tih ljudi je i ostao tamo da radi, egzistenciju. U Švajcarskoj je bilo šest punktova, a danas ne postoji ni jedan.

  Kako ste vi došli na mjesto direktora i kakav je bio upravljački tim? 

Što se tiče poslovodne ekipe, do osamdesete godine je bila kompletna iz Beograda. Onda su naši gradski oci počeli da bune, da sugerišu da bi to mogli i naši ljudi da vode. Najveća zasluga što sam se ja tamo našao je Nebojše Živanovića – Žuće, koji je nažalost pokojni, a on je bio uporan da se ja prihvatim tog posla. On je bio genijalan čovjek, direktor Ljubljanske banke, pa predsjednik Vlade Srbije, vrlo učen čovjek i procijenio je da ja to mogu da radim. Pritisak na mene je bio iz Beograda, iz Putnika. Meni to nije ni padalo na pamet, prije svega nije moja struka, ja sam završio Saobraćajni fakultet, vazdušni smjer. Rekao sam i da sam tanak sa francuskim jezikom, a on je rekao – ništa se ti za to ne sekiraj!

A kad je to došlo do mojega oca Dara da Putnik mene hoće da angažuje, on ti je rekao, kao Radosav u onoj seriji – to ti je lako jadan, naučićeš! I tako je to krenulo. 

Moram da nabrojim i ostali dio ekipe. Miško Milošević, nažalost pokojni, nevjerovatan operativac, on je i jedini korektno govorio francuski. Goran Bogdanović je vodio finansije, Anđelko Gverović, Nena Čelanović – prosjek godina trideset. Ismeta Pejović je bila nešto starija, inokorespondent, ona je bila iz Lastve Grbaljske, Marija Matijević, nažalost isto pokojna. To je bila ta ekipica nas odavde, dvije i tri godine u Clubu su pričali da nikad bolje vođstvo Putnik nije imao nego tad.

Osamdesete sam ja došao i ostao do osamdeset devete, kada su me referendumom izabrali za predsjednika opštine, to je bilo na pet godina. Nisam na toj funkciji ostao do kraja, kad sam video šta se sve događa na ovim našim prostorima jugoslovenskim 1991, izašao sam iz toga. Ponovo sam se vratio u Putnik i bio director Putnika za Južni Jadran, od Splita, Šibenika do Crne Gore, a kad je sve puklo, postao sam direktor Putnika za Crnu Goru.  

 Karakterističan znak Cluba Med je Neptunov trozubac, koji je zadržan i danas kao njegov simbol. Ako se osvrnemo na zabavu, najveća fešta bila je 14. jula, na Dan pada Bastilje, kada se slavilo od jutra do kasno u noć, uz vatromet i brojne goste. Kako je taj dan izgledao u naselju?

 “To je bilo spektakularno, a brojni društveno-politički autoriteti su dolazili na otok. Počinjalo bi jutarnjim buđenjem, a budnicu su pokrenuli naši glazbenici, GPD Tivat, koji bi u 7 ujutro započeli defile kroz naselje i to je za goste bilo spektakularno. Naši sviraju i idu dolje vani u amfiteatar, gdje su se sva događanja završavala, počinjala i završavala i to je trajalo do kasno naveče. Svi su tada voljeli da se opuste i da sjede u tim uslovima i da pojedu i da popiju. Interesantno je to što je bilo slučajeva da su neki ostajali i do ponoća, a ovi ostali organizovano odlazili za Tivat.

I druga fešta, 15. avgust, Velika Gospa se takođe slavila, dosta je ljudi odlazilo na Gospu od milosti na misu. Svi zabavni sadržaji su bili vrlo, vrlo slični.  

Sveti Marko je 2007. od Putnika kupio kiparski fond Akciona investment, iza kojeg stoji ruska finansijska grupacija Metropol biznismena Mihaila Slipenčuka. Crnogorska Vlada 2010. je odobrila studiju lokacije za projekat Ostrvo Sv. Marko, čiji je rok važenja do 2020. Projekat, u koji je Metropol planirao da uloži 450 miliona eura, nikada nije počeo da se realizuje zbog izbijanja svjetske ekonomske krize. Rusi su u međuvremenu na nekoliko mjesta oglašavali prodaju ostrva Sveti Marko, za što je prošle godine bilo zainteresovanih. U našoj opštini nemaju novijih informacija o tome. Što biste rekli, je li to bio pravi put, ili je nešto drugo trebalo uraditi sa Sv. Markom, možda da se otkupi, dakle da se vrati u domaće vlasništvo? 

“Metropol je krenuo veoma ambiciozno, Englezi su u taj projekat bili najviše uključeni. Bilo je tu dosta diskusije, rasprave, ali se na kraju sve svelo na pravu mjeru, na naselje bungalovskog tipa, sa centralnim sadržajem, vrlo skup projekat. Sa krizom je sve to stalo, a Metropol nije više ona kompanija koja bi mogla da podnese tu investiciju i odustao je od Sv. Marka, tako da nema ništa više sa njim, osim što su titular, vlasnici, a ostrvo je na tržištu za prodaju. Nažalost, sva ova situacija u svijetu, kao posljedica pandemije ne ide na ruku ovoj stvari i nije za očekivati da će se uskoro išta desiti. Bilo je interesovanja iz Njemačke, Luksemburga, Turske, iz Emirata, a u metropolu precjenjuju vrijednost Sv. Marka i ništa nije postignuto.

Mi smo puno razmišljali o tome da se tamo uspostave neki sadržaji, da se nešto radi, ali je to neizvodljivo, jer ne bi imalo komercijalnog efekta. Mi smo pokušavali nešto, pa smo držali tamo šank za Putnik, ali je u međuvremenu to rapidno počelo da propada, objekti, koji su građeni od drveta oko 90 odsto. Sv. Marku treba prići ozbiljno, jer to je ozbiljni potencijal, prirodni resurs, tamo ima oko dvije hiljade stabala maslina, a to je sada džungla.”

 Treba početi sve ispočetka, zaključuje Zlatko Petković, svojevremeno direktor luksuznog ljetovališta, koga odavno više nema – treba ga opet izgraditi kao moderno turističko naselje, hotel bungalovskog tipa, a dakako voditi računa o zauzetosti površina, da to bude minimalno, da se sačuva prirodni ambijent, koji je najveća vrijednost Svetog Marka.