Yoan, Artem, Riski, Luka: Škola je naš drugi dom

U Knightsbridge Schools International Montenegro, internatskog tipa, osim crnogorskih državljana, obrazuju se i učenici sa različitih strana svijeta. Škola ima oko 100 učenika, a u periodu prvog talasa epidemije koronavirusa u Crnoj Gori u Internatu međunardone škole boravila su četiri učenika, Luka iz Srbije, Artem iz Rusije, Yoan iz Bugarske i Riski iz Indonezije. Yoan je najmlađi i on je 9 razred, Luka 10, Artem 12 i Riski 13 razred.
Riski je u Crnu Goru i Tivat stigao prije dvije godine, nakon što je na školskom konkursu dobio stipendiju, a naredne školske godine će i da maturira.
„Nakon proglašenja epidemije u Crnoj Gori mislio sam da će biti mnogo depresivno i dosadno. Međutim, kako smo bili osuđeni jedni na druge, svoju porodicu sam zamjenio sa drugarima, a Sandra nam je bila kao majka, mnogo nam je pomogla. Uvijek je tu za nas, podržava nas na emocionalnom i svakom drugom pogledu. I osjećali smo se kao jedna velika porodica“, kazao je Riski.
Luka je u Tivtu 12 godina, a u školi tri. „U početku mi je bilo neobično, ali sam se vremenom navikao i zadovoljan sam. Drugačiji je pristup nastavi u odnosu na Srbiju i ove naše prostore, ali mi se dopada“. S njim se slažu drugari i ističu da je pažnja usmjerena na učenika i individualan rad. Na taj način se učenje usmjerava prema mogućnostima i talentima đaka, objašnjavaju.
„Proglašenjem epidemije svi đaci koji su mogli otišli su kući, a u Interantu smo ostali nas četvorica. Nismo mogli izlaziti vani, pa manje i na sportske terene što mi je nedostajalo jer mnogo volim košarku“, kazao je Luka koga je podržao Artemi koji je takođe imao veliku želju da bude na sportskim terenima gdje su svakodenvno provodili dosta vremena, a onda je sve prekinuto.
„Bilo mi je teško što nisam mogao poći u Moskvu da budem sa svojom porodicom. U Baru imamo kuću pa ću dio raspusta vjerovatno provesti tamo kod prijatelja“.
Najmanje pričljiv i ne baš raspoložen za razgovor, Yoan iz Sofije je odbrojavao dane kada će poći kući na školski raspust. Tivat mu se dopada iako je mali grad u kome, u odnosu na Sofiju, nema baš mnogo zanimljivih dešavanja.
Pošto nije mogao poći u Indoneziju Riski je imao plan da raspust provede na praksi u indonežanskoj ambasadi u Beogradu, ali se nije realizovao jer je granica sa Srbijom zatvorena zbog nepovoljne epidemiološke situacije. Trebao je volonirati na ljetnjem kampu Međunarodne škole. Međutim, kako zbog epidemiološke situacije kamp nije mogao da se održi on je dio raspusta proveo kod porodica njegovih njegovih školskih druagara iz Crne Gore, na Ublima i u Ulcinju.
Riski i Artem su došli iz velikih gradova, ali im se Crna Gora mnogo sviđa, zbog prirode, kažu, ali i mogućnosti da mogu skijati, a i plaže su na dohvat ruke.
U internatu se đaci zbliže, ostaju prijateljstva. Internat je iskustvo koje treba doživjeti. Internat je naš drugi dom, poručili su Luka, Riski, Artem i Yoan.
Oni su nastavu pratili putem online platformi od 8 -14 sati, a nakon toga trudili su se da osmisle različte aktivnosti u čemu im je pomagala house matron, Sandra Stošić.
„Tokom dana su pratili nastavu, a nakon toga trudili smo se da organizujemo zajedničke aktivnosti. Uz druženja, često smo pravili zajedničke večere. Htjeli smo da svima napravimo neko jelo iz zemlje odakle dolaze. Riski je spremao suši, rižu, kao i još neka jela vezana za njegovu zemlju. Jela koja on voli želio je da sprema i za drugare. Artem je pravio italijansku hranu jer to voli, a za drugare je pravio kolač od višanja. Za pravoslavni Uskrs smo se organizovali i spremali hranu, pravili roštilj, ali i zajednilki farbali jaja“, ispričala je Sandra.