vjeko pinterest

Vjekoslav Pasković: Volio bih jednog dana znanje i iskustvo prenijeti mladim snagama našeg grada

U susret Svetskom prvenstvu u vaterpolu ovoga ljeta, crnogorski reprezentativci, predvođeni selektorom Rankom Perovićem, intenzivno se pripremaju na budvanskom bazenu, a predstoji im i putovanje u Toronto, gdje će se dvije sedmice pripremati sa domaćinom, reprezentacijom Kanade. Jedini Tivćanin u selekciji Ajkula, Vjekoslav Pasković, za Radio Tivat govori o izazovnom i napornom periodu koji je pred našom reprezantacijom, kao i o crnogorskom vaterpolu uopšte. Po završetku profesionalne karijere, danas igrač turskog Galarasaraja, vidi sebe u tivatskom vaterpolu, ako se za to ostvare uslovi.

Razgovarala Antonela Stjepčević

RT: Svjetsko prvenstvo u Kazanju u Rusiji održaće se od 24.jula do 9.avgusta. Kakva su očekivanja, kada je naša reprezentacija u pitanju?

Pasković: Mi u Kazanju branimo srebro, osvojeno na Svjetskom prvenstvu prije dvije godine u Barseloni. Još je dosta vremena pred nama, dosta treninga, pripremnih utakmica, tako da imamo kada razgovarati o ambicijama, koje su, naravno, uvijek visoke, kada je u pitanju naša reprezentacija.

RT: Pripreme u Budvi već su uveliko u toku. Još desetak dana, i putujete za Kanadu.

Pasković: Intenzivno treniramo, a već 10.juna putujemo za Toronto na poziv kanadske reprezentacije. Iskoristićemo dvije sedmice boravka tamo da se što bolje pripremimo, na neki način i da poradimo malo na duhu ekipe, da promjenimo malo sredinu. Kanađani su uvijek bili dobri domaćini, nema sumnje da će to biti i ovoga puta.

RT: Što se redova selekcije tiče, donekle su desetkovani. Teška sezona za vama, i još teža u najavi, učinila je da se neki od tvojih kolega neće biti u mogućnosti odazvati pozivu za nastup na ovom značajnom takmičenju.

Pasković: Ispred nas je jedan period od godinu i po dana koji će biti jako naporan, a on se sastoji od već pomenutog Svjetskog prvenstva u Kazanju ovoga ljeta. Nakon toga, krajem januara i početkom februara naredne godine čeka nas Evropsko prvenstvo u Beogradu, a onda, sljedećeg ljeta, ono što svi čekamo s nestrpljenjem, a to su Olimpijske igre u Riu. Još ne mogu sa sigurnošću da kažem, ali ćemo ovoga ljeta, zbog naporne sezone, vjerovatno biti bez kapitena Nikole Janovića. A kao što znate, Toni Petrović se, na žalost, oprostio od reprezentacije, tako da ćemo ovog ljeta vjerovatno naspupati u kombinovanom sastavu.

RT: U reprezentativni sastav ušle su i neke mlade snage.

Pasković: S obzirom da je od naše prve zlatne medalje u Malagi 2008. prošao dug niz godina, do sada smo imali dosta vremena da iznjedrimo i još više mladih igrača. Iako imamo nekoliko njih, žao mi je i krivo mi je što taj broj nije dosta veći. Energiju koju smo stvorili kroz ove godine mogli smo i trebali iskoristiti na bolji način, da trenutno imamo veći broj mladih igrača, raspoloženih i spremnih da konkurišu za A selekciju.

RT: Mala baza klubova, odakle možete regrutovati mlade snage, sigurno je jedan od ključnih, ali nije jedini problem crnogorskog vaterpola.

Pasković: Posljednjih godina, na žalost, kompletan crnogorski sport je zapao u krizu. Svi znamo da ako se to osjeća u vodećim sportovima, misleći na fudbal i košarku, da se itekako osjeća i u sportu kao što je vaterpolo. Ni naši poznati sportski centri, kao što su Primorac Kotor, Jadran Herceg Novi i Budva, nisu više na nivou gdje su bili prije četri, pet ili sedam godina. Na žalost, nikako ni ti postojeći centri da se unaprijede, a da ne pričamo o nekom proširenju na druge baze i druge lokacije. A ono o čemu moramo brinuti i na čemu moramo raditi je animiranje neke nove djece, nekih novih dječaka, koji će sutra doći na naše mjesto.

RT: Ostaje, naravno, žal i zbog činjenice da Tivat nema jedan takav centar, iako ima tradiciju vaterpola. Podsjetimo, u našem gradu nekad su radila dva kluba, danas momci, kao i ti kada si počinjao, moraju na treninge putovati u neki od centara u susjednim gradovima. Dok čekamo bazen, u nadi da ćemo ga dočekati u Tivtu, vidiš li ti sebe jednog dana, nakon završetka profesionalne karijere, u svom gradu?

Pasković: Sjetim se ja često bazena, koji dugo čekamo u našem gradu. Znam se i našaliti- možda oni čekaju da ja završim profesionalnu karijeru kako bih se mogao posvetiti tom bazenu, koji će do tada biti napravljen.

RT: Dakle, ipak negdje maštaš da ćeš svoje znanje i iskustvo jednog dana uložiti u svoj grad i ponuditi ga mlađim generacijama, kako bi se vaterpolo vrtatio u Tivat?

Pasković: Naravno, Ako bude prilike, po završetku karijere, bilo bi mi zadovoljstvo da svoje znanje prenesem na neke buduće generacije, a naravno da bi to imalo posebnu draž kada bi to bilo u našem gradu, kada bih se mogao posvetiti tivatskim klincima. Ja se nadam da će priča o bazenu ipak biti uspješno završena i siguran sam da bi to bilo značajno kako za djecu, tako i za starije generacije. Taj bazen bi ih vratio u neka lijepa vremena, kada se na terenu Pod lozom igrao vaterpolo, a brojna publika sa zanimanjem pratila akciju u terenu, bez obzira da li je bio u pitanju trening ili neka utakmica. Naravno, bazen bi bio i prostor za brojne druge aktivnosti i organizaciju različitih manifestacija. Evo, na primjer, Jadranske igre- Tivat bi mogao biti centar i takvih sportsko-turističkih programa kada bi imao prostor u vidu barem otvorenog, ali i zatvorenog bazena.

Kada sam ja počinjao, imali smo bar ljetnje treninge u Tivtu. Treneri Primorca su me zapazili i pozvali u Kotor. To bi sutra na neki način bio put, kada bismo završili ovaj naš bazen. Kada bi djeca mogla trenirati makar tokom ljeta, na tom nekom otvorenom bazenu, pa da se sutra, ako bi to preraslo u nešto ozbiljnije, tokom zime plate neki termini na kotorskom bazenu, tada bi put tog nekog dječaka bio lakši i prohodniji za neko dalje napredovanje.

Dosta je mladih igrača iz Tivta, koliko sam upoznat, koji svakodnevno putuju na treninge u Primorac ili Kataro, gdje su roditelji primorani da odvajaju vrijeme i značajna sredstva, kako bi djetetu obezbijedili zdrav i normalana napredak prema krajnjem cilju, a to je da postane vrhunski sportista. Naravno, ne mogu svi biti vrhunski sportisti, opšte je pozanto da se iz jedne generacije svega jedan do dva igrača izdvoje za A reprezenataciju, ali i oni koji ne dođu do tog nivoa, kroz sav taj sportski period, kroz sve izazove koje bavljenje sportom donosi, sutra imaju izraženije pozitivne psiho-fizičke osobine, koje im sutra omogućavaju da se lakše odnose sa nadaćama koje im donosi budućnost i da budu jači i otporniji za sve izazove koji ih sutra čekaju u nekom drugom poslu.

foto: pinterest.com