Umjetnik svjetskog glasa za svoj kreativni raj bira Lušticu

Luštica zelenooka, ljepotica začudno inspirativne energije, malo kog putnika namjernika ostavi ravnodušnim. Mnogi se zaljube na prvi pogled, na prvi gutljaj vina ili kaplju ulja. Zaljube se i ostanu zauvijek vezani za ovaj prostor, za jedan od dva poluotoka koji Boku Bokom čine. Među njima je i umjetnik svjetskog glasa- Mats Nordstrom, koji je Luštičanin od 2004.godine.

Luštica je prostor o čijem vremenu svjedoče brojni arheološki lokaliteti, dvadeset crkava, veliki broj građevina austrougarske fortifikacije. Ali i suhomeđe, koje pletu mrežu posvećenog trajanja bokeškoga čovjeka, kojemu je svaki pedalj zemlje bio dragocjenost od koje nije htio i nije smio odstupiti. Baš na obodima takvih posjeda smjestilo se selo Klinci, lagano na uzvisini, sa predivnim pogledom na uređene maslinjake i Pontu Oštru koja definiše ulaz u Boku. A baš u Klincima Mats Nordstrom je pronašao energiju, koja ga je godinama ranije zazvala s ove bande Jadrana. Matsa je sa Lušticom spojio san.

Pobjegao sam tada od života u SAD-u, New Yorku, otišao sam u Južnu Italiju. Bio sam tamo nekoliko sedmica i tada odlučio otići vozom do Rima. Bio je to noćni voz. Zaspao sam i usnio san da čovjek sa sijedom kosom stoji ispred nečega što nalikuje Akropolju u Atini. Prišao sam mu i upitao: „Gdje je ovo mjesto?“ Rekao je: „To je Jugoslavija!“

A onda, znate, život ide dalje i mnogo toga nam se dešava. Ali ja sam na kraju ipak stigao ovdje. San me nikad nije napustio, uvijek sam ga se sjećao. Dakle, postoji u svemu ovome i malo magnetske veze. Možda je moja porodica nekad živjela ovdje, ne znam. Ko zna? Mjesta vas dodiruju na posebne načine,” sa radošću konstatuje Mats, dok mi pokazuje stari kameni kompleks koji je kupio 2004.godine i pretvorio u svoj raj- mjesto odmora i druženja, ali primarno mjesto stvaranja. Jer, otkad je dijelom Luštičanin, Mats sve rjeđe ulazi u kreativne procese u Torontu gdje primarno živi sa porodicom.

 

Ukratko – Mats Nordstrom savremeni je umjetnik sa sjedištem u Torontu, fokusiran na fotografiju, film, skulpturu, slikarstvo, tekst i muziku. Diplomirao je na Matematičkom fakultetu u Stockholmu, Građevinskom inženjerstvu i biohemiji u Lundu i na Institutu za grafičku umjetnost u Konstfaku. Mats značajan dio svoje životne i umjetničke karijere provodi u New Yorku, gdje radi na fotografiji usko povezanoj s modnom industrijom.

Kroz svoju dugu i živopisnu karijeru Mats je pronašao vremena za istraživanje raznih medija i umjetničkih tehnika. Nakon rada u timu Andyja Warhola produbljuje umjetnički fokus i usredotočuje se na slike, skulpture, film i muziku. Njegov je rad dio umjetničkih zbirki uglednih galerija širom svijeta, a izlagao je na velikom broju samostalnih i grupnih izložbi.

  • Od cijele Jugoslavije odlučili ste napraviti svoj raj na Luštici. Jeste li ovdje pronašli tu energiju iz svog sna?

Vjerojatno je o tome riječ, jer ovdje nema mjesta koje izgleda poput Atine. Ali, kad sam došao ovdje prvi put, upravo jesam prepoznao energiju iz svog sna.  Ko zna za snove, ko ih može objasniti?

Mislim da je prva veza bila uspostavljena kad sam pogledao kartu i ugledao Rose. Kao i većina ljudi koji dolaze u Crnu Goru sa idejom da kupe nekretninu, gledao sam u Kotoru, Budvi i svuda, sve dok se konačno nisam povezao s Rosama. I tada nismo mogli pronaći mjesto do našeg posljednjeg dana, mislim. Stari Mlin zatekli smo ovdje u Klincima. U početku smo mislili da je predaleko od mora. A sada, kada ovdje živimo duže vremena, shvatamo da je lijepo biti gore, daleko od vode, posebno zimi. Imamo puno sunca tokom cijele godine, tako da smo sretni što smo ovdje.

  • Proveli ste proljeće i corona lock down u svom ateljeu na Luštici, gdje uglavnom radite posljednjih godina.

Mislim da je umjetnik u tom smislu pomalo nalik na ljekara. Želite biti lokalni momak. Tip koji ostaje ovdje i radi ovdje. Jedan od zadataka umjetnosti jested a širi dobru energiju. Pogotovo u ovo doba, što god radili, važno je širenje dobre energije tamo gdje živite.

  • Imala sam priliku da pogledam vaš kreativni proces. I – ono što je očito na prvi pogled jeste da ste vrlo dobro povezali s našom tradicijom, uvrstivši njene segmente u svoja umjetnička djela.

Ugradio sam u umjetničke instalacije i skulpture dijelove starih stvari koje smo pronašli na imanju. Mislim da je najzanimljiviji dio promiušljanje tog procesa- kako je nešto bilo funkcionalni objekat prije dvjesto godina, a sada ga pronalazim i uzimam, i stavljam u umjetničko djelo, time reinpretirajući značenje i vrijednost predmeta. Stvari se mijenjaju baš kao što se i mi mijenjamo, baš kao što se mijenja život. Na primjer, dijelovi i komadi pištolja i pušaka koje sam pronašao na imanju sada u mojoj umjetnosti imaju novo, samo simbolično značenje i vrijednost.

  • Na Luštici ste od početka marta. Nalazite li se privilegovani u periodu COVID krize, s obzirom da se ovdje život gotovo uopšte nije promijenio? Atmosfera je dugo vremena bila gotovo ista, sa ili bez virusa.

Da, nisam mogao biti sretniji. Došao sam 2. ožujka, a onda su nas zaključali. Bilo je to deset dana kasnije. Na mjestu sam koje volim i ne mogu se kretati, u svojevrsnoj sam samoizolaciji. I tako mi je u raju proteklo više od četiri mjeseca potpunog zaustavljanja. Što ne znači da ne radim. Čak naprotiv.

  • Planirate li otići u Kanadu kada to bude moguće?

Da, ali … ne žurim. Želim se ponovno sresti sa suprugom i kćeri, majkom itd. Ali, mislim da je bolje da ostanem na sigurnom. Mislim da ovo puštanje rano – ko sada želi ići na aerodrom, rizikovati? Ostaću još malo i vidjeti kako se stvari razvijaju.

  • Već ste imali izložbu u Crnoj Gori, u Budvi prije nekoliko godina. Vidim da trenutno posvećeno radite. Planirate li pružiti još jednu priliku našoj publici da vidi vaša umjetnička djela, svijet koji gradite ovdje u svom ateljeu?

Da, planiram novu izložbu. Ovo što sada radim počelo je kao izrada skulpture na temu tanga. A onda sam počeo slikati tu istu skulpturu na papiru, pretvorivši proces u slikarstvo. A zatim su krenule da mi dolaze ideje o varijacijama tango komada, koje počinju ulaziti i postaju stalna promjena teme – nešto o ljudskim odnosima, nešto o dodirivanju, nešto o ravnoteži i harmoniji. I upravo u ovom sada radim zadnjih nekoliko komada koje sam imao na umu. A onda idemo dalje.

  • Ono što je takođe zanimljivo u ciklusu na kojem trenutno radite je vaša tehnika. U svojoj dugoj i živopisnoj karijeri mogli biste biti imenovani multimedijalnim umjetnikom. U ovom ciklusu ostavljate samom procesu prostor da učestvuje u konačnom rezultatu.

Vrlo rano počeo sam voljeti proces slikanja na staklu. Bila je to izložba u Muzeju likovnih umjetnosti u Bostonu. Prikupili su sve Rembrandove monotipove. I imao sam priliku da to vidim i veoma mi se dopalo. Upotrijebio je metodu potamnjenja ploče, a zatim je skidao boju san je kako bi dobio željenu kompoziciju, dok ja gradim na staklu i crtam crte na staklu. Dakle, imam dodatni postupak. Ali oslobađa me. To je vrlo brz proces. Koristim akril. A kada koristite akrilnu boju i nanesete je, brzo se suši. Dakle, morate obaviti slikanje četkicom na staklu i otisnuti stvoreno na papir prilično brzo.

  • Ako imam pravo, svoju umjetničku karijeru započeli ste kao fotograf?

Da, radio sam dugi niz godina kao fotoreporter i ono što danas nazivamo putopisnim blogerom. Moje obrazovanje je inženjerstvo. Tek nakon završene tehničke škole išao sam u umjetničku školu. Upravo u periodu dok sam studirao umjetnost, fotografija je ušla u moj život- preživio sam radeći novinarske projekte. Nakon završene umjetničke škole imao sam priliku da radim za Andyja Warhola u New Yorku. Dakle, odmah nakon završetka umjetničke škole dobio sam freelance posao za Andyja, jer je on bio u Stockholmu tog proljeća kad sam završavao studije. Rekao mi je tada, vjerovatno ne misleći potpuno ozbiljno: Ako dođeš u New York, javi se.” Naravno, školu sam završio za četiri mjeseca, a šest mjeseci kasnije bio sam u New Yorku, iskušavajući svoju sreću.

  • Vjerujem da je to bila vrlo dobra polazna tačka za vašu buduću karijeru. Čitav taj pop-art ambijent, svih tih godina – smatrate li da je to iskustvo imalo velikog uticaja na vaš budući umjetnički rad?

Kad sam prvi put došao tamo, osjećao sam se malo izgubljeno, nisam bio siguran da tu pripadam. Ali, s vremenom, sigurno da jeste imalo uticaja. Posebno u smislu razumijevanja apstraktnog umjetničkog izraza- postoje ljudi koji su utjecali na mene, Andy sigurno. Ali, ne toliko tokom vremena, već više retrospektivno. Bilo je određenih stvari, određenih pitanja na koja je ta generacija slikara pokušala odgovoriti – kako bi komercijalno društvo moglo koristiti umjetnost u brendiranju bilo je glavno pitanje. Mislim da je Duson sa svojim popisom pisoara možda početak ovoga spajanja. Ali sigurno, umjetnost je ušla u svijet reklama zahvaljujući Andyju i njegovim pakovanjima graška i kantama juhe Campbell. Svemu tome doprinos je dalo i puno drugih ljudi. Tada počinjemo vidjeti jezik koji se stavlja u sliku, vidimo ukrštanje videa, muzike i slike. Postalo je mnogo demokratskije, mediji su postal dostupni svima. Ako imate interes za snimanje filma, danas ga gotovo možete snimiti na telefonu, ne treba vam velika ekipa snimatelja. Dakle, postoje određeni pomaci koji su demokratizirali stvaranje umjetnosti. A to je počelo upravo sa pop-artom.

  • Mislite li da je dobro za umjetnost generalno što se danas gotovo svako može predstaviti kao umjetnički producent, da ne kažem umjetnik?

Većina nas nauči čitati i pisati, ali ne pišu svi poeziju. Dakle, jednostavnost upotrebe kamere i lakoća slušanja muzike ne čine vas umjetnikom. Da biste napravili nešto zaista dobro, još uvijek vam je potrebna posvećenost i disciplina i mnogo razmišljanja. Dakle, kada malom djetetu date telefon da napravi video, ima šanse da će napraviti nešto zanimljivo. Možda će u budućnosti napraviti i umjetnost, a nama je u interesu olakšati izradu umjetničkih djela. Dakle da, dostupnost medija je dobra za sve.

  • Već ste rekli da ste zadivljeni Lušticom, ali imamo vrlo sličnu atmosferu ovoj i na jugu Italije, u Provansi. Zašto je ovo mjesto posebno zanimljivo za vas? Je li to samo energija ili?

Ne znam. Mislim da određena mjesta dodiruju tvoje srce. U životu sam puno putovao. Postoje mjesta koja na vas utiču na način da, kad se vratite kući, samo legnete na svoj jastuk i sanjate o njima. Iz nekog razloga mi je i ovo mjesto u srcu. Mislim da je to i zbog razloga što sam ovdje nevjerojatno kreativan, jer se moja energija sjedinjuje sa energijom prirode. U ovom dobu svog života zaista ne tražim život u velikom gradu i velika uzbuđenja. Želim mir, tražim tišinu, želim jednostavnost, iskrenost u onome što pokušavam učiniti.

  • Sigurno ste upoznati sa činjenicom da na Luštici imamo puno razvojnih projekata koji se ne uklapaju u atmosferu na najbolji način. Da li mislite da je to pravi put razvoja ovog područja? Mislite li da bi mir i harmonija koju ste Vi ovdje ponašli mogli biti dobra polazna tačka u daljnjim strategijama promocije, posebno s obzirom na promjene koje corona virus definitivno donosi sektoru turizma?

Teško je reći da nije potreban razvoj, jer je dobro da novac dolazi ovdje, čime se stvaraju i nova radna mjesta. Ali, mislim da bi pažljiv, okntrolisan razvoj bio zahvalan, jer bilo bi jako tužno vidjeti ovaj poluotok – Lušticu- pretvorenu u Las Vegas. To nije ono što bismo željeli vidjeti. Sada u selima širom Luštice, na primjer u Tićima, možemo vidjeti kako se ljudi ponovo brinu za svoju zemlju, obrađuju je. Imaju maslinjake, drže ovce. Istovremeno se sa razvojem turističkim projekata događa i kulturna stimulacija. Dakle, pažljiv razvoj s kojim možemo živjeti nakon završetka tih projekata- i da ne izgledaju kao katastrofe u kulturnom pejzažu.

  • Jesu li vaši kolege umjetnici upoznati sa Vašim projektom na Luštici? Vaše imanje u Klincima je prilično veliko, sastoji se od nekoliko starih kamenih građevina. Razmišljate li o nekoj umjetničkoj školi, možda o nekim međunarodnim radionicama u Klincima?

Organizujem umjetničke radionice već godinama, razmišljam da to učinim i ovdje. Možda nekoliko sedmica radionica tokom ljetnih mjeseci.

Dvije godine sam proveo podučavajući istoriju umjetnosti, izradu printa i jednostavnu umjetničku izradu u međunarodnoj školi Arcadia Academia u Tivtu.

Ponekad se umjetnost i glazba previše bave postupkom, četkama i izborom načina stavljanja prstiju na klavir. Ili kako prste stavljate na flautu. Za mene je to bilo vrlo sporo u pronalaženju umjetnosti. Stoga je važno pojednostaviti način na koji se bavimo umjetnošću, kako bismo uživali u samom procesu stavljanja boja na papir ili na platno. I ne, to ne mora biti lijepo. To mora biti nešto što autentično, tvoje. Onda ćeš rad možda baciti jer ti se ne dopada, ili ćeš ga zavoljeti i zadržati. Uživanje u procesu, u omogućavanju svima koji su zainteresirani da vam se pridruže.

Volio bih ovdje organizovati radionice. Ali vidjet ćemo kada ovaj virus završi. Siguran sam da nas na kraju tunela čeka neka nova normalnost. Kad se ponovo sretnem sa svojom porodicom i kad budemo svi skupa ponovo ovdje – da, radni život će se nastaviti. I radujem se tome.

Luštica, pogled na Mamulu i Pontu Oštro, Foto: Željko Starčević

Ja se radujem što sam upoznala Matsa, radujem se novim susretima na Luštici. Radujem se i onim djelovima starog mlina za masline koje je pomno sačuvao, onim međama koje je obnovio poštujući lokalnu tradiciju. Radujem se čak i onim staklenim stijenkama koje su se smjestile po cijelom obimu ispod krova jednog od objekata starog mlina.  Svrha ovih stakala je adekvatna prirodna svjetlost u Matsovom ateljeu. Iako moderna interpolacija na objekat famelje Tomašević star oko 400 godina- ova interpolacija ima smisla. Daje novu vrijednost starim objektima. A Mats, kako nam je rekao na početku razgovora, upravo u tome uživa.

Radovala bih se da su Mats i Milica, zahvaljujući kojoj sam upoznala ovog zanimljivog umjetnika, samo neki od kreativaca koji su pronašli Lušticu. I da priču o raju koji leži pod bokeškim nebom pronesu što dalje, te da sve više, umjesto turista, naši prostori fasciniraju putnike koji idu za autentičnim iskustvom. Uz pomoć “ambasadora,” kakvi su Milica i Mats, pronaći će ti namjernici i lokalne kreativce. A nije ih malo broj.