U Boki nastaju amfore vjerne antičkim originalima

U bogatoj i slojevitoj kulturnoj baštini crnogorskog primorja svoje značajno mjesto zauzimaju i amfore, antički sudovi za transport i čuvanje različitih sirovina i roba, koje su u brodolomima i sukobima na moru završavale na morskom dnu gdje ih je pjeskovita podloga na pojedinim lokacijama i duže od dva milenijuma. Dok je najveći dio ovog segmenta podmorskog arheološkog blaga Crne Gore posljednjih decenija otuđen i završio u privatnim kolekcijama na crnom tržištu, zainteresovani za amfore odnedavno u Boki mogu dobiti njihove vjerne replike iz radionice akademskog kipara iz Bosne i Hercegovine, Timura Traka.

„Ja sam se zaljubio u amfore. Osim figure, kojom se primarno bavim, pronašao sam se i u amforama kao motivu koji me fascinira svojim oblicima. Iskoristio sam priliku što sam u Boki, pa sam obišao muzeje kako bih se inspirisao, zatim sproveo istraživanja, a onda upustio u avanturu izrade amfora,“ kaže za naš radio Timur, koji posljednjih mjeseci boravi i radi u Radovićima.

Trako je vajarstvo studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, a ratne godine su ga odvele u Švedsku, gdje je kao vajar najviše bio angažovan na konzervaciji i restauraciji kamene plastike u enterijeru i ekterijeru sakralnih objekata. I po povratku u Bosnu i Hercegovinu nastavio je angažmane na sličnim projektima, dok je umjetnički prije svega zainteresovan za figuru. Dakle, interesovanje za baštinu mu kao vajaru nije novina, čak ni u pristupu. S kolikom pažnjom se posvećuje restauraciji reljefa starih majstora, s jednakom se posvećenošću u izradi amfora trudi da do detalja isprati originalne forme i proporcije antičkih sudova.

Timur Trako i njegove amfore

Na prvi pogled, amfora se ne čini kao veliki izazov za akademskog vajara. Međutim, ukoliko je umjetniku cilj da vjerno prenese formu i proporcije nekog od oblika amfora koje su izrađivane krajem Starog ili početkom Novog vijeka, pristupanje ovakvom poslu podrazumijeva detaljna istraživanja i studije, kako bi postigao vještinu i umjetničku spretnost starih majstora.

„Kada sam se zainteresovao za amfore, prvo sam pokušavao da ih riješim na neki svoj način. Međutim, nešto je nedostajalo. Onda sam zaronio u knjige i dostupne muzejske eksponate, kako bih saznao koji su to originalni odnosi i proporcije. Zainteresovao sam se upravo za amfore koje su prisutne na ovim prostorima i detaljno istražio formu „Lamboggia II,“ koja je najčešći model amfora pronađenih duž obala Hrvatske i Crne Gore. Potiče iz prvog stoljeća prije Krista. Tada je formirana i stavljena u upotrebu i dugo se zadržala. Ima jaku, estetski dopadljivu formu, a kao što znamo, amfore su i veoma funkcionalne. Forma njihovog dna nije slučajno okrugla, već su veoma osmišljeno projektovane. Svojom formom ovaj model amfore mene podsjeća na žensku figuru. Jasnog je oblika, ima vrat, ima ručke, ima ramena, ima glavu, ima nožicu. Zbog čega okrugla forma dna amfore? Zbog toga što se u takvoj formi bolje čuva materija koja se pohranjuje nego u posudama sa ravnim dnom. Dakle, antički narodi nisu slučajno sudove za prenos i čuvanje robe- amfore, pravili u loptastoj formi,“ djelimično nam približava proces istraživanja i analize autor njihovih vjernih replika, akademski vajar Timur Trako.

Zanimljiva je estetska vrijednost grnčarije, pa i amfora- dakle upotrebnih predmeta. Timur ističe da su antički narodi mnogo vodili računa o oblikovanju prostora i predmeta. Istraživali su oblikovanje u funkcionalne svrhe, ali im je bilo važno i da ukrase ambijent u kojem žive. Tako je i amfora, pored funkcionalne, imala i estetsku vrijednost. Podsjeća na ljudsku figuru, a zapravo i jeste u proporcijama po mjeri čovjeka.

„Još uvijek istražujem određene forme amfora, a u namjeri da dorastem zadatku da izrađujem vjerne replike svih oblika amfora koje se mogu naći duž istočno-jadranskih obala. Ove moje amfore nisu samo replike. Kada me pitaju da li je to original, kažem da moja amfora jeste original, ali nije izrađena u Antici, nego danas,“ objašnjava svoj pristup Timur Trako, koji kaže da nema problem da plasira svoje radove na tržištu.

Timur amforama, osim originalne forme, težine i zapremine, dodaje i patinu vremena, vješto simulirajući uticaj prirode na predmete koji leže pod morem više stotina, nekad i više hiljada godina.

Patinu amfori učini more kroz vrijeme, ali i vješte ruke umjetnika, amfora Lamboggia II

„Mogu se pohvaliti da je ovo jedinstven projekt na Istočnom Jadranu. Po mojim saznanjima, nešto uporedivo rade u Petrinji blizu Zagreba, ali više kao suvenire jer ne pristupaju samoj formi amfora studiozno i na ovaj način. U planu mi je da ovdje, u Crnoj Gori, pokrenemo jednu malu radionicu u kojoj bismo izrađivaliu amfore. Ideja je da mi se priključe još neki ljudi, koji su spremni istraživati, kako svrha tog nešeg ateljea ne bi bila samo izrada amfora, nego i detaljno istraživanje cijelog umijeća njihovog stvaranja,“ kaže Timur Trako.

Vjeruje da bi ovakvim pristupom baštini Boka Kotorska i Crna Gora mogle stvarati nove vrijednosti oslonjene na nasljeđe, te da bi priča o amforama i radionici za izradu amfora kako su to činili antički majstori bila i veoma zanimljiva i u kontekstu turističke ponude.

Iz radionice Timura Traka u Radovićima, Foto: Privatni arhiv