Tri slikarke o gradovima i ljudima zajedno

Izložba slika, crteža i skulptura akademskih slikarki Gordane Trebješanin, Nine Vukčević i Maše Jovović  otvorena je sinoć u Muzeju i galeriji Tivat.

Istoričarka umjetnosti Marija Saičić otvorila je izložbu naglasivši da je ona zamišljena kao predstavljanje dijela opusa tri umjetnice, nastalog u periodu njihovog intenzivnog druženja i razmišljanja na slične teme:

„Kroz svoje likovne vizije Gordana Trebješanin, Maša Jovović i Nina Vukčević pričaju priču o gradovima i ljudima, o gradovima koji su pozornica, dok su ljudi akteri na toj pozornici, a ono što se odvija između pozornice i aktera je zapravo život.

Gordana i Nina svoj fokus umjetničkog interesovanja stavljaju na grad, dok je Maša svoju inspiraciju pronašla upravo u ljudima. Između slika i skuptura, tri autentična likovna rukopisa, tehnike, kolorita i stila, u svojoj različitosti, oni nalaze zajednički jezik i viđenje, te se odlučuju na korak zajedničkog djelovanja i izlaganja. ..

Gordana Trebješanin, inspirisana je gradovima; starim, modernim, polisima, metropolama, urbanim gradovima, ali i svim onim što nosi jedan moderan život u velikom gradu. Kao posljedica njenog promišljanja o gradu, nastaju gradovi koji su izvan vremena i prostora, utopijski, gdje je jedina stvarnost zapravo ona stvarnost posmatrača i njegovog tumačenja. ..

Sa druge strane Nina nam nudi optimističan kolorit i pjesničku maštu u likovnom prikazu jednog grada. Opširna naracija živo prikazuje scene grada koji živi i diše, grada u kojem je sve moguće i ostvarivo. Na njenim radovima vlada autentična vedra i optimistična atomsfera.. Vedre boje slikarkine palete, razigrani oblici i mnoštvo djetalja, čine kompoziciju znalački ukomponovanom odajući nam utisak grada iz bajke.

Maša Jovović nam u ovoj grupnoj izložbi predstavlja ljude, kojima zaokružujemo priču o ljudima i gradovima, jer zapravo, ni gradovi ne bi mogli da postoje bez ljudi. Ona prikazuje slike i skulpture; čiji su glavni fokus upravo ljudi. Skulpture su rađene u terakoti, iz svedenije forme rađaju se ljudski oblici, naglašavajući izražajnost facijalnih ekspresija, i prikazujući ljepotu ekspresionističkih oblika.“ 

Saičić zaključuje da ovim prikazivanjem tri različita likovna rukopisa i cjelina, shvatamo da je neophodno da njegujemo različitosti, te da nijedna od ovih priča spajanjem ne gubi ništa od svoje specifičnosti.

Posjetioce je u ime sve tri umjetnice pozdravila Gordana Trebješanin, koja je zahvalila Mariji, Zoranu i Mireli, zaposlenima u JU Muzej i galerija Tivat na profesionalnosti i sjajnoj saradnji.

Otvaranju je prisustvovala i Nina Vukčević, koja za naš program kaže:

„Mi smo koleginice sa posla, sa fakulteta, a čak i iz nekih ateljea, u kojima smo se spremale za Akademiju. Pošto se privatno družimo, na nekim putovanjima smo došle na ovu ideju. Goca i ja već treći, ili četvrti put radimo zajedničku izložbu, a Mašu smo sad uključile. Interesantna je priča zato što smo, što bi se reklo, dijametralno suprotne, ali dobro stojimo jedna s drugom. I Maša se uklopila super sa svojim ljudima u ove naše šašave gradove, nekima su šašavi, a nekima su ozbiljna priča. Kod mene dominira sunce, koje se nekome sviđa, a nekome smeta. Diskutabilno je jer podsjeća na jaje.“

Nina konstatuje da voli da slika ono što se njoj dopada, iako to nekoga može da iritira, te da o ukusima ne vrijedi raspravljati. Svoj pravac naziva ninius, izbjegavajući da mu da neko opšte poznato ime.