Traže trajnu dozvolu za slobodan pristup spomeniku

Spomenik strijeljanim rodoljubima u Pržnu uvršten je u Spomen obilježja Opštine Tivat koji je finansirala Turistička organizacija Tivat a realizovala NVO „Monte Misija“ iz Podgorice, obišao je OBNOR Tivat je zajedno sa kotorskom organizacijom kako bi utvrdili stanje i dogovorili naredne korake. Kako su istakli tražiće od vlasnika kompanije Katari Diar trajnu dozvolu za slobodan pristup spomeniku novim kolskim putem kojim se dolazi blizu njega.

-Stariji posjetioci ne mogu pješačiti skoro 500 metara od rampe do stražarske kućice. Tražićemo od Uprave za zaštitu kulturnih dobara konzervatorski projekat sanacije i nakon toga sprovesti konzervatorske mjere. Mi smo održali sastanak sa članom OBNOR-a iz Kotora, Blažom Ercegovićem i tražili da nam napiše sve što zna o događajima i žrtvama vezanim za spomeik, što je on i uradio- istakao je predsjednik OBNOR-a Tivat Mato Brguljan.

Prema riječima Ercegovića 1.01.1944. godine njemački okupator je uhapsio devet talaca, mještana sela Pobrđe i Vranoviće jer su njihovi sinovi i kćeri učestvovali u NOR-u.

-Odabir je urađen uz pomoć naših saradnika okupatora i izdajnika, a taoce sproveli vezane u selo Bigova. Dok su išli iz sela, trčeći ih je sustigao Jovo Batuta tražeći da zamijeni svog sina Pera koji je bio uhapšen. Njemci nijesu znali šta hoće pa su preko prevodioca upitali i tada mu je njemački komadant rekao da priđe bliže , da ga pogleda u oči i naglas ponovi zahtjev. Kada je osjetio čvrstinu u očevom glasu, oslobodio je Pera Batutu, a oca Jova ubacio u kolonu uhapšenih. Sjutra dan su ih brodom prevezli do plaže u uvali Pržno. Muškarce su natjerali da iskopaju zajedničku raku u pijesku na 5-6 metara od mora da bi ih postrijeljali i sahranili prekrivši ih armiranim betonom-zapisao je Ercegović i istakao da je posle rata vlast na istom mjestu postavila na grob ploču, nadgrobni spomenik, kamene stubiće i željezne cijevi za ogradu.

Kako se grob nalazio na sredini plaže, rodbina pobijenih rodoljuba je 1962. godine eshumirala pokojnike i sahranila na sadašnje mjesto, na prirodnom uzvišenju iznad pješačke staze koja vodi ka Bigovi. Spomenik je uveden u Registar od 27.04.1963. godine.

Brguljan ističe da su htjeli obnoviti tri slike ali prema riječima Ercegovića, porodice nijesu imale njihove slike