Svjetski a naš

Ruždija Džidžović Džidži je frizer. Prvo sarajevski, pa njujorški, da bi danas u oba grada bio vlasnik salona. Kako kaže, živi na relaciji Amerika-Jugoslavija a posebno mjesto u njegovom životu ima Crna Gora u kojoj ovih dana boravi. Zatekli smo ga u Tivtu, Porto Montenegru, gdje sa prijateljima provodi dio zasluženog odmora. U gradu koji obožava.

Ja sam Crnogorac, po rođenju iz Plužina odnosno Nikšića u kom sam rođen, jer u Plužinama nije postojala bolnica. Ljeti sam odrastao u Ulcinju jer su mi roditelji porijeklom iz tog grada. Nana mi je iz Trebinja i ja se radujem tome da sam divna mješavina različitih kultura iz naše bivše Jugoslavije koju i dalje sa  ljubavlju pamtim. Moja ljubav prema Crnoj Gori, prema našoj obali, Tivtu, potiče još od malih nogu.“

Duže od deset godina traje prijateljstvo sa tivatskim frizerom Vladom a upoznali su se u Njujorku, gradu u koji je Džidži otišao 1993 godine. Tvrdi da naša zemlja ima vrhunske frizere čiji rad prelazi u umjetnost, da smo podneblje čiji su žitelji jako talentovani za rad rukama, kreativni.

Ja nisam znao da ću biti frizer. Kao mali, iako sam bio aktivni sportista, prepoznavao sam lijepo od ljepšeg, volio sam da kreiram, volio sam lijepe stvari, lijepe detalje u cvijetu, na ulici, dizajnu prostora. Od uvijek sam razvijao taj sens za prepoznati savršenu ljepotu što je neophodno za posao kojim sam se kasnije počeo baviti. To je otprilike crtanje na kosi i ja svoj zanat, kad pređe neki određeni nivo, nebih volio zvati zanatom. To je nešto iznad jer se vi usavršavate svakodnevno, godinama sazrijevate kao frizer prateći trendove, ustvari živeći u trendu.“

U Njujork je došao iz Sarajeva ratne 1993, nakon uspešne i priznate karijere. Bio je vlasnik nekoliko popularnih salona u Sarajevu, redovan učesnik državnih (Jugoslavija) takmičenja i mnogo prvih mjesta na njima. Novi početak, od nule:

Ne mogu objasniti kakav je to osjećaj kada dođeš u Njujork, kada ste švorc i treba da počnete novi život, da govorite novi jezik, učite novu kulturu i novu filozofiju. U Njujorku sam poznavao neke osobe porijeklom iz Crne Gore a i moj brat je tamo živio. Prije toga sam mnogo putovao po Evropi i takmičio se, postizao jako bitne rezultate, učestvovao na seminarima. Prepoznavala se različitost u kulturi Jugoslavije i Zapada tako da mi Zapad nije baš bio stran. A Njujork, baš je, baš je glavni grad svijeta. Nažalost, naši ljudi koji dolaze gore, većinom se drže u toj nekoj zajednici i nemaju dovoljno vremena da se posvete Njujorku, njegovoj kulturi, putovanju po Americi i upoznavanju različitosti. Njujork je svjetski miks i molim vas dragi slušaoci Radio Tivta da to uzmete za primjer življenja zajedno i u ljubavi. Nas tamo ima iz raznih krajeva svijeta, ne znam kako se ko zove a često ne mogu ni izgovoriti ime. Svako voli svoje, svako uživa sa svakim, svako respektuje svakogi svako voli svakog.“

Američku karijeru je počeo na Menhetnu u „Jeffredž Stein salonu“ Majkla Faksa inače advokata i nakon dvije godine postao suvlasnik. Trinaestogodišnje iskustvo u tom partnerstvu bilo je dragoceno kada se osamostalio. Otvorio je salon udružen sa firmom Aveda, najpopularnijom svjetskom linijom za njegu kose i šminku lica, čiji su proizvodi 100% organskog porijekla i koju koristi većina javnih ličnosti Holivuda.

„Ja mislim da su naši klijenti, sa naših jugoslovenskih prostora zahtjevniji od Amerikanaca. To potiče iz njihove filozofije da oni dozvole stručnjaku da uradi ono što on misli da je najbolje. Pa ako jednom nije sretan s tobom možda ti da drugu šansu jer treću sigurno nećeš dobiti. Sve „ocjenjuju“ – čistoću salona, ambijent, način na koji frizer komunicira sa njim, frizuru, organizaciju posla. Oko mene bude 14 do 18 frizera i niko ne smije čekati duže od 15 minuta jer ako čeka duže ne mora platiti servis. Oni se u moje kreacije ne mješaju. Ovdje su mjerila za odabir frizera drugačija.“

Džidžović kaže da mu se san polako ostvaruje a bio je da pomogne svojoj zemlji. Zato je odlučio da otvori frizerski salon u Sarajevu. Zaposlio je 16 ljudi a uskoro i tridesetak. Cilj nije finansijska korist nego zapošljavanje mladih ljudi, zadržavanje u zemlji u kojoj će raditi i imati od čega da žive. U inostranstvu se dobije novac a izgubi identitet, pa kroz generacije nestane i prezime. Stoga u skoroj budućnosti planira otvaranje frizerske Akademije u kojoj će prenositi sva svoja znanja obrazujući što više mladih ljudi da rade u svojoj zemlji. Idealan primjer za sve koji žive i rade u inostranstvu, koji su se ostvarili profesionalno a žele da se vrate