Sve o nama u „Naših 40“

Prva generacija humanističko-kulturološkog odjeljenja kotorske Gimnazije u ovoj godini obilježava 40 godina mature. Kako se gimnazijski dani ne zaboravljaju, 35 tadašnjih učenika a sada političara, slikara, pjesnika, muzičara, ekonomista……. dobilo je na poklon knjigu, monografiju “Naših 40”. Štampana je u 100 primjeraka, i ovih dana privlači posebnu pažnju.
Urednik monografije je Berislav Latković, jedan od učenika, bio je gost Radio Tivta čiji je direktor Dragan Popadić takođe đak te generacije i govorio o knjizi koja na naslovnoj strani ima sliku Ljubomira Popadića njihovog druga iz razreda.

Ovo je priča o jednom posebnom razredu HIK razredu i kako je napisao Dragan Popadić, sada novinar i poeta, “Kad nekom kažeš HIK njemu to zvuči kao pijanstvo. I nama, isto. Samo ne od alkohola nego od snova. Ova knjiga samo je po formi monografija, Zapravo predstavlja omaž jednom razredu, jednoj generaciji, jednom vremenu. Njome smo obilježili godišnjicu mature što je jedinstven primjer. “Naših 40” govori o svestranosti, mladosti; poseban dio sadrži poeziju, prozu i slikarstvo, a postoje i stručne stranice, posvećene teoriji književnosti, menadžmentu, pravu, sportu i šahu. Od 35 imena u HIK dnevniku, na početku su date 34 lepršavo i lako napisane biografije”.

Do danas su đaci te generacije u redovnoj komunikaciji pa je tako i nastala ideja o monografiji. Rodila na relaciji Podgorica-Pula.

Ja bih rekao da je nastala negdje oko Splita. Zašto? Zato što je nastala u konverzaciji, razgovoru Podgorice gdje sada živim i radim i Pule u kojoj je moja prijateljica i školska drugarica, književnica Snježana Akrap Sušac. Inače, ona je u Tivtu nekoliko puta imala vrlo zapažene promocije svojih knjiga. Dakle, u toj komunikaciji nastala je ideja obilježavanja godišnjice naše mature. Dogovoreno je još u novembru prošle godine da to bude monografija koja je izašla ovih dana”.

Knjiga ima 222 strane, pune emocija i svega onoga što mlade ljude čini jedinstvenim. Najemotivniji dio je priča o drugarici iz razreda koju su izgubili u zemljotresu 1979 godine. Priča o njoj je na početku knjige kaže Latković.

Stihija je tog dalekog aprila 1979., odnijela našu školsku drugaricu, i zato je monografija u cjelosti posvećena upravo našoj Mini. Ona je sa nama bila na svim kasnijim ekskurzijama, na improvizovanoj maturskoj večeri u šibenskom hotelu “Ivan”, svim žurkama i druženjima. Bila je sa nama kada smo kao prva generacija osamnaestogodišnjaka odlazili u Armiju, kada upisivali i završavali fakultete, zasnivali porodice, bila je na Vladovim koncertima “Muzičke radionice”, na Ljubovim izložbama, promocijama Snježaninih i Draganovih knjiga… u svim “Dvorovima” i “Konobama” okupljanja. Svuda. Pa i na stranicama “Nasih 40”.

U bogatoj foto galeriji je na desetine fotografija nastalih u minulim decenijama. I te fotografije, od kojih mnoge već lagano žute, na njihov opušten način otrgle su od zaborava ovo posebno odjeljenje.

Svaka stranica knjige odiše nekom pričom, pa je takav i omot na kome je slika umjetnika Ljuba Popadića “Sjećanje na Kotor”. Na toj slici osobite dubine, postoji lik djevojčice, obrisi Starog grada Kotora i neuobičajen detalj u slikarstvu – interfon. Upravo pored tih dugmića interfona, Ljubo je ispisao imena njegovih školskih drugova pa je na osoben način i njegov HIK postao dio njegovog stvaralaštva i opusa”, kazao je Latković.