Siniša Luković: Ja dobro znam i što sam i tko sam

Gospodine Dekoviću,  meni ne treba ni izbliza toliko prostora koliko ste Vi potrošili, da Vam kažem što Vas spada – kaže se u saopštenju Siniše Lukovića, dopisnika Vijesti iz Tivta.

Prvo i osnovno – jedan pametni čovjek je već poodavno rekao da je patriotizam (domoljublje)  posljednje utočište hulja. Samo ljudi koji su nesigurni i sebe, koji nemaju svoje „ja“, niti bilo kakvog značajnijeg ličnog dostignuća u životu, traže sigurnost i simbolički dokaz svoje „vrednote“ pripadanjem krdu -u toru gomile sličnih individua sa kojima imaju jednu zajedničku crtu -nacionalnost. Tim domoljubnim krdom i fetišiziranjem nacije, takve osobe (dakle, hulje), poput Vas, liječe svoje osobne komplekse i nastoje narasti u svojim očima preko svoje objektivne mjere u društvu. Ja za takvim nečim nemam ama baš nikakve potrebe jer dobro znam i što sam, i tko sam, odakle potičem i gdje u životu idem, tako da me podatak o mojoj nacionalnosti ne određuje kao osobu, ništa više od npr.podatka o broju cipela koje nosim.
Za Vas, g.Dekoviću, potreba da se poistovjetite sa kompletnim hrvatskim narodom u Crnoj Gori, osim što je psihološki utješna za jednog malenog čovjeka koji za sobom nema ništa osim nekoliko stotina prefarbanih automobila i oličenih stropova, istodobno je i vrlo lukrativna. Kompletan Vaš „domoljubni“ angažman može se izraziti konkretnim ciframa u eurima koje već godinama beskrupulozno stavljate u svoje džepove, primajući razne nadoknade, plaće, putne troškove i ostalo za razne funkcije koje obnašate u organiziranoj hrvatskoj kriminalnoj zajednici u Crnoj Gori, znanoj široj javnosti u više njezinih pojavnih oblika kao HGI, HNV, Krovna udruga Dux Croatorum itd. Stoga ste najmanje Vi pozvani da bilo koga prozivate za „popravljanje kućnog budžeta“ iz hrvatske zajednice u Crnoj Gori, a ponajmanje nekog ko je na jasnim tržišnim osnovama, Dux Radiju svojevremeno pravio i isporučivao gotov proizvod -polusatnu emisiji o moru i pomorstvu ( dakle, ne ni o Hrvatima, ni „anacionalnim“ Bokeljima, Srbima, Crnogorcima ili Eskimima). Koliko sam to loše radio i koliko sam ja ovako nikakav novinar kakvim me Vi predstavljate bio u stanju napraviti dobru emisiju, svjedoči i 100 i kusur njenih epizoda emitiranih na valovima Dux Radija i sačuvanih u njegovoj arhivi. Sve to zajedno, Dux radio je koštalo manje nego što Vi koštate „organiziranu hrvatsku zajednivu“ na različitim Vašim dužnostima, za samo mjesec dana.
I na kraju – Vaša individualna hrabrost je svima dobro i nadaleko poznata, još tamo od jeseni 1991-92. kada ste je baš Hrvatima, iskazivali u uniformi. Možda su samo malo ispred nje Vaša erudicija, elokvencija i nadasve, visoki moral i domoljublje. Stari su, uostalom, mudro zborili da u „malu bočicu špirit stoji“. Šteta što je to pakiranje u Vašem slučaju, bilo očito premaleno da se u njega smjesti i po koje zrno pameti i stida.
Bilježim se sa štovanjem,
Siniša Luković
novinar ND Vijesti