Od trzalice do štapa

Život gosta naše emisije, Sanina Rovčanina, simbolizuje neobičnu korelaciju između Pljevalja i Kotora, gitare i orade, juga i sjevera, ribanja i muziciranja. Ovaj gitarista i pjevač popularnog ansambla „Pljevaljski tamburaši“ i član kluba za sportski ribolov “Jugole Grakalić”, već 7 godina je građanin Kotora gdje se sa porodicom preselio zbog školovanja sina u Pomorskoj školi a sada i na Fakultetu.Kaže da je naporno baviti se profesionalno muzikom, stalno putovati, držati koncerte, boraviti dugo u studijim na snimanju tonskih i video zapisa, biti autor pjesama, aranžmana.

Ono malo vremena što ostaje od ozbiljnog bavljenje muzikom odlučio sam da ispunim ribolovom na moru. I ja i moje kolege “po štapu” se trudimo da što više vremena provedemo na moru, da se pohvalimo nekim dobrim ulovom, da potom častimo porodicu i prijatelje lijepim obrokom, ali da uhvatimo to malo mira i uživanja koje daje more i rekreacije koju dobijete baveći se ovim sportom”.

I u muzici i u ribolovu uživa jednako, kaže, to je i ljubav i strast. Od sedme godine svira a za njegov prvi nastup na televiziji je bio toliko malida je morao da stoji na stolici kako bi kamera mogla da ga snimi. Preko 32 godine je član Pljevaljskih tamburaša, među njima je i rodbinskih i kumovskih veza, pa je to možda i razlog što ovaj ansambl tako dugo traje.

Ime smo dobili 1987. kada smo snimili  prvi album za Diskoton, ali tradicija sviranja na tamburama i pjevanje ove vrste muzike u Pljevljimaa traje preko100 godina. Snimili smo 3 CD-a, novi je sad u pripremi, puno nastupamo, dosta humanitarno djelujemo i uvjek se odazovemo svakom pozivu”.

Svašta se Saninu dešavalo na moru. Bilo je zgoda koliko i nezgoda. I ribe su ga vukle u more, i bure su ga hvatale, i lomio je nogu i rebra, ali nije odustajao jer strast za ribanjem je uvjek bila veća.

Ribolov nije samo stvar sreće nego i strpljenja i znanja, a ribi se morate ozbiljno posvetiti, posebno ako čekate nekog kapitalca. Orada i brancin su Saninu omiljene vrste ribe .

Važno je oradu namamiti na postima njenom prirodnom hranom, mušljama. Tako se meni skoro posrećilo jer sam ulovio skoro 5 kg težak primjerak. Manje orade inače vraćam u more, jer stara kotorska izreka kaže da riba neće kad mi hoćemo, nego kad ona hoće .

A druga ljubav je brancin a kad se lovi sa obale onda se dosta čeka pa ima vremena i za varalice. Riba ima svoj dio dana kada jede i ako je tada loviš, možda ti se i posreći. Riba je postal mudra i lukava pa se moramo baš dobro potruditi i uložiti sebe ako očekuješ ulov.”