Rozalija ima mota – slikarska je to rabota

“Oduvijek je bilo – Ova mala ima mote u ruke – tako su mi oduvijek pričali”, kaže tivatska gimnazijalka Rozalija Francesković, koja se priprema za upis na Likovnu akademiju, možda u Zagrebu, a možda na Cetinju. Prije toga, čeka je matura, završni razred u SMŠ “Mladost”.

Od malena ispoljava ljubav prema likovnom izrazu, to joj privlači pogled, a ruke spretno prenose na papir:

“Ranije sam imala sklonost prema arhitekturi, a početkom gimnazije, kada sam počela da pravim putanju ka tome gdje treba da idem, to je postala sama kreativa i striktno ljubav prema slikarstvu, a  onda i mnogim drugim stvarima, koje su pratile taj glavni, slikarski put. Nedavno sam našla fasciklu punu papira formata A4 i onih tankih papira iz malih sveski, ima i razbucanih. Meni su ti crteži bili tako smiješni i u mom duhu, a svi su predstavljali dječju maštu…Kada sam ih pogledala poslije petnaest godina, a ima ih stotinjak, iznenadila sam se da ih je mama sačuvala.Ona mi je rekla – Ti si mislila da ću ovo da bacim?!”

Rozalijine radove je publika mogla da pogleda u martu na izložbi kreativnih Tivćanki u Ljetnikovcu Buća:”Predstavila sam se sa dva rada u akrilu sa motivima jedrilica. Jedrilice mi inspirišu od samog početka mog crtanja i slikanja i one su mi stalna inspiracija. Možda je to zbog toga što se moj tata dugo, dugo godina bavio jedrenjem i što sam iz takve porodice, ali bih prije rekla da je to moj instinkt prema moru i jedrima. Kad sam njih slikala, samo su stizali komentari od mojih bliskih prijateljica da radimo nešto drugo, da smo tu seriju ispratile i da smo site toga, ali bih se ja opet trudila da se sve to uklopi, da budu mediteranski motivi, jer mislim da treba da njegujemo sve ovo što ovdje imamo.

Inače, što se jedrenja tiče, ja sam imala jednu kratku jedriličarsku karijeru kad sam bila mala, a jedrenje me više inspiriše kao umjetnika, a ne kao sportistu, iz te perspektive gledam.”

U aktuelnoj situaciji izazvanoj pandemijom, koju naša mlada sagovornica naziva vremenom kolektivne pauze na globalnom nivou, ona je otvorila svoju internet stranicu, na kojoj objavljuje svoje radove, “sitne” informacije i podatke koje upija na dnevnom nivou:

“Otvorila sam Instagram profil “DOSE DE ROSE”, gdje objavljujem svoje crteže. Sada radim na stranici, da i nju osposobim da se i ona razvija kao ovaj profil, mislim da ljudi to dosta gledaju preko online programa, preko telefona, kompjutera i tableta.Tako dolaze u direktan kontakt sa umjetnošću.”

Rozaliju za upis na Akademiju priprema akademska slikarka Jana Gortnar Farkaš, o čemu nam priča:”Jana i ja smo se upoznale negdje u novembru, kada smo počele da se družimo i prijateljski i u odnosu profesor-učenik. Ona mi je prije svega prijatelj, a voljela bih da tako i ostane. Takođe je i pravi meštar – meštrica i uvijek mi pomaže, uvijek je tu za mene. Ona mi je i autoritet i vjetar u leđa.”

Iako ovog ljeta, kao što i treba, provodi dosta vremena na plaži, sa njom je uvijek blok, u kome skicira ono što njenom oku zapadne u fokus. Uželjela se i školske klupe i septembarske vrućine u školi, nedostaju joj i učionica i katedra, i kreda i sunđer, jer već pet mjeseci toga nema. Sve vezano za školu joj nedostaje, i nada se da je pred njom još jedna prava školska godina, a poslije nje i Akademija.