Roditelji nezadovoljni promjenom vaspitačice

Nekolicina roditelja starije vaspitne grupe iz područne jedinice u Donjoj Lastvi nezadovoljna je odlukom da se vaspitačica koja je vodila djecu sve do posljednje godine, prebaci u drugu grupu, jer je ovo, kako ističu, završna godina. Predstavnica Savjeta roditelja pomenute grupe Nadica Jevremović Kočiš, zamoljena je od strane nezadovoljnih roditelja da pokuša u razgovoru sa direktoricom Jelenom Perunović Samardžić, iznaći riješenje na zadovoljstvo svih.

“Direktorica je rekla da je to ustaljena praksa i da je to za dobrobit dece, da to doživimo kao da je vaspitač otišao na bolovanje. Naravno da je nama to jako teško palo jer je to završna godina i zato što su deca navikla na tu grupu i vaspitače. I ja mislim da ne bi trebala deca da se odvajaju od vaspitača koji ih vode od početka pohađanja vrtića. Šest grupa je izmješano do sada”.

Među roditeljima kruže informacije da su pojedine vaspitačice pogođene ovom odlukom, otišle na bolovanje, jer jednostavno emocionalno nisu mogle podnijeti novonastalu situaciju.

“Naša grupa je jaka i dobra. Radna i redovna, imam sve pohvale za njih dve vaspitačice. U pitanju su Ljubinka Kostić i Magdalena Rakonjac koja je premještena u centralnu jedinicu u Tivtu. Stariji kov vaspitača i zaista su radile odlično. Sada nam je došla vaspitačica Žanka, koja je isto izvrstan pedagog, ali je naša deca ne poznaju”, zaključila je Jevremović Kočiš.

Za stav i komentar odluke da se vaspitači razmještaju i u najstarijim grupama u vrtiću “Bambi”, pitali smo i jednu od nezadovoljnih roditelja Anitu Deković Moškov:

“Za ovu odluku sam čula od vaspitačice u parkiću. Ono što me iznenadilo je da je donesena takva odluka, uvelo se novo pravilo za koje do sada nisam čula da je primjenjivano na drugim grupama i generacijama, a znam dosta djece i imam dosta prijatelja čija su djeca išla u taj vrtić. Prije svega mi je to bilo čudno, kako se takve odluke ne najave na vrijeme, kako se ne sazove sastanak te grupe u kojoj se uvode promjene i da se to roditeljima objasni od kada se to radi, zašto se to radi pa da i roditelji i djeca budu upoznati sa novim odlukama. Evo na primjer juče je bio prvi dan i meni je dijete došlo sa riječima “mama nama više Magda nije u vrtiću, preselili su je u Tivat pa možeš li i ti mene da premjestiš”, na čemu nisam znala što da joj odgovorim. Djeca se vežu i mislim da bi trebalo objasniti i roditeljima i vaspitačima zbog čega su te promjene toliko dobre, a mi ne znamo da se to do sada radilo. U našoj viber grupi se još uvijek priča što bi se moglo uraditi i roditelji su generalno nezadovoljni. Dosta ih negoduje tu odluku i ne razumiju tu odluku, iznenađeni su i voljeli bi da im se to na neki način objasni. Mislim da je dobar način da se napravi neki sastanak, oslanjamo se na riječi direktorice da je to dobro za djecu. Ko kaže da je dobro? Neću da osporavam njenu stručnost, niti kažem da mi bolje znamo od nje, ali prosto da se to na neki ljudski način objasni”, poručila je Deković.

Direktorica JPU “Bambi” Jelena Perunović Samardžić: Ova situacija se nameće rukovodiocu ustanove gotovo svake školske godine

“Sasvim je prirodno da pedgoški rukovodilac ustanove, u ovom slučaju sam to ja, može da rasporedi svoje radnike shodno potrebama ustanove, djece i vaspitača. Uvijek smo ja i moje prethodnice u prvom planu stavljale interes djece. Do sada nisam imala prilike da razgovaram sa roditeljima, osim sa vašom predstavnicom. Odluka da se upravo ovaj vaspitač prabaci u novu grupu je prosto tehničke prirode, jer smatram da su svi vaspitači veliki profesionalci i da svakom djetetu pristupaju na isti način. Do sada je svakom vaspitaču bilo svejedno na kojoj će grupi da rade jer svakom djetetu prilaze sa istim simpatijama. Ja sam juče upravo posjetila tu grupu gdje je došla vaspitačica koja radi u tom vrtiću i veoma je poznata toj djeci. I da nije, vaspitači su veliki profesionalci tako da djeca ne mogu da osjete tu promjenu. Sa druge strane, negdje su i potrebne te promjene u smislu da djeca treba da se adaptiraju, sledeće godine će ići u školu, tako da ne smatram da je to alarmantno ili da bi moglo n abilo koji način uznemiri djecu. Sa druge strane ta vaspitačica je premještena isto u starijoj grupi pa smatram da može da da te svoje emocije oko kojih se sve vrti, i nekoj drugoj djeci. Napravila sam isto i u drugim starijim grupama i apsolutno nisam imala negativnih reakcija, niti od roditelja niti od vaspitača. Djeca su jako adaptivna i vrlo brzo se prilagođavaju, posebno ako sa druge strane imaju čovjeka koji ih prihvata svim srcem i dušom. Kad smo već kod tih emotivnih lomova, vaspitačica zbog koje je cijela ova inicijativa i koja je povod za ovaj naš razgovor, prvog dana nije došla da primi drugu djecu, nego je otvorila bolovanje. Koliko je to profesionalno? Mogu slobodno reći da je jako sebično u odnosu na drugu djecu. Svi imamo pravo na bolovanje i zdravstvenu njegu, u ovom slučaju to je bio čist revolt vaspitačice. Moramo biti profesionalci, zahtjevam od mojih vaspitačica da svoj djeci pristupaju jednako. Emotivno možemo svi biti uzdrmani, ali ovdje moramo biti profesionalci i da su nam sva djeca ista. Ove promjene se rade i u drugim grupama, imamo manjak vaspitnog kadra. Moramo se nenako organizovati, a da bude u interesu svih. Ne mogu gledati pojedinačno niti jednu grupu, niti jedno dijete. Ja moram da gledam interes svih nas i postupam strogo profesionalno, a ako bilo ko ima neku primjedbu, moja vrata su uvijek otvorena. Roditelji su na drugom mjestu, a na prvom mjestu su nam uvijek djeca”, zaključila je Perunović – Samardžić.