Dejan Gasic

Priča iz Lovanje – Životne muke Dejana Gašića

Četrdesettrogodišnji Dejan Gašić sa svojom desetočlanom porodicom jedva preživljava u trošnoj baraci bez struje i vode na kraju blatnjave ulice u neformalnom naselju Lovanja.

Jedna prostorija koja prokišnjava sa šporetom na drva je sve što ima Dejanova porodica koja broji osmoro djece od pet mjeseci do 17 godina. Dejan boluje od epilepsije, najstariji sin je preminuo nedavno od leukemije, dvoje mlađe djece je sa posebnim potrebama a troje pohađa školu u Tivtu. Preživljavaju od skupljanja otpada. Kako bi sastavili kraj sa krajem supruga sa djecom često boravi kod svojih u Podgorici odakle su se doselili prije tri godine. Dejanu kaže najteže pada to što je ostao bez državljanstva, i tako ostao bez svih prava uključujući i socijalna primanja za djecu. Zbog teškog položaja protestvovao je prije par godina ispred Vlade u Podgorici, a zbog toga su mu kaže ukinuta sva prava.

Dejan Gasic2On ističe da su mu u Centru za socijalni rad obećali pomoć, mislio je da neće dugo ostati na Lovanji, ali se boravak odužio. „Treća godina da smo ovdje. Niko nas ne obilazi, sem opštine Tivat koja mi je nedavno dala 50 eura. Dok mi je mali bio bolestan svi gradovi sa Primorja i Podgorica skupljali su pomoć, ali ga nijesu mogli izliječiti. Prije godinu je umro, imao je tačno sedamnaest godina. Strah me je. Nemam lična dokumenta , nikakvo osiguranje ni pomoć. Bacili su nas u neki zaborav. U 21. vijeku živim sa osmoro djece koje ne mogu da izdržavam. Posla nema, cijeli dan od prodaje starog gvožđa ne mogu zaraditi ni pet eura“, ističe Gašić dodajući da je tražio da mu nadležni pomognu u izgradnji krova nad glavom, ali su zvanične adrese ostale nijeme na njegov vapaj.

Kako saznajemo u tivatskom Centru za socijalni rad, Dejan Gašić je bio na spisku Centra za socijalni rad iz Podgorice i oni su ga nekoliko puta obilazili kao ispomoć kolegama iz glavnog grada. Ističu da ne znaju kako je izgubio dokumenta, govorio im je dosta o tome ali nikada nije dao na uvid nijedan dokument.