Povratak korijenima

Od pojave virusa korona ljudi su se počeli vraćati prirodi. Kafići su zatvoreni, a visoke temperature poslednjih dana Tivćane su okrenule najljepšim djelovima Boke, ka Gornjoj Lastvi, Svetom Vidu, Vrdoli, Vrmcu. Prethodnog vikenda ovaj predio bio je izbor velikog broja građana. Koju destinaciju i uspon birate zavisi od spremnosti, istraživačkog duha i malo dobre volje. A za ovo putovanje potrebna je udobna obuća, hrana i piće, jer nema ljepšeg mjesta za piknik. Na putu za Stoliv postavljen je sto i klupe kao donacija Evropske Unije. Savršeno mjesto za odmor, udaljeno oko 3 kilometra od Gornje Lastve i nema mnogo uspona pa se i najmlađi mogu upustiti u tu avanturu. A gore, raj. Skrivene livadice prepune cvijeća, a samo par metara naprijed nestvaran pogled na zaliv koji vas tjera da protrljate oči jer je ljepota vanserijska. Nikada se tebe nagledao ne bi… Obilježena pješačka staza vodi skroz do Donjeg Stoliva direktno na magistralu. Za ovu turu bilo mi je potrebno 3.30 sata i 11,11km. Krenula sam sa svojim vjernim saputnicama, Malinoom Belom i Jorkširskom terijerkom Skaj, iz Lepetana, tačnije sa Plavde ka Orašju, putem ka Gornjem Stolivu i zatim je uslijedilo spuštanje niz brdo. Oznake su na skoro svaka dva metra i nema bojazni da ćete se izgubiti. Posle dužeg spuštanja stigle smo do prvih kuća, obilježenim tragom vremena, ali ipak neka magija postoji na tom mjestu, nešto što me vuklo da pomislim „zamisli da možeš ovdje imati svoj kutak, farmu“. Često razmišljam šta nam je donio moderan život, mnogo olakšica mora se priznati, ali i mnogo stresa i nervoze. E zato često maštam da se skrasim u dolovima Većeg brda sa malim stadom, raznim životinjicama, nepreglednom baštom i voćnjacima. Onda mislim kako nije svako zlo za zlo, jer da nije korone mnogi od nas ne bi znali kakve ljepote se kriju na samo par kilometara od centra grada…A na vrhu pogled, mir i tišina kakve novci svog svijeta ne mogu platiti. Istina, malo smo se otuđili, a možda smo konačno svoji, vraćamo se korijenima, prirodi, nematerijalnim stvarima. Ne znamo šta imamo, kakve prirodne ljepote nas okružuju, skrivene od pogleda, od ljudske (štetne) ruke. Moje saputnice uživaju isto koliko i ja, slobodne i u divljini, istražuju. A ja im pričam o maštarijama, one slušaju, kao da se slažu.
Zato opet kažem, nije svako zlo za zlo, sad imamo vremena da istražujemo okolinu i sebe, vjerujem da tu uvijek ima posla.
Sledeća tura je do vrha Sveti Ilija 765mnv…Stay toned…

T.V.

This slideshow requires JavaScript.