Kula kapetana Zana

Poslednji dani Kule kapetana Zana Kostića

Kula kapetana Zana Kostića, istorijski objekat iz 1701. godine u krtoljskom zaseoku Kostići preživljava svoje poslednje trenutke. Ostaci nekadašnjeg velelepnog utvrđenja visokog venecijanskog vojno pomorskog starješine u Krtolima ubrzano nestaju.

Iz bedema i zidova svakodnevno se odnosi kamen, dvorište je pretvoreno u deponiju, a nepoznati počinioci su iz unutrašnjosti kompleksa nedavno odnijeli više kamenih posuda za skladištenje ulja.

„Sudbina kule kapetana Zana Kostića je žalosna“, kaže jedan od Zanovih potomaka, tivatski publicista Vasko Kostić. „Nije samo objekat razoren zubom vremena i ljudskim nemarom već zidove uništava i rastinje. Žile bršljana i puzavica razaraju zidove. U prizemlju kule bila su četiri pila (kamene posude za ulje) i tri manja. Bile su u ovoj prostoriji i peći, panjege (niše u zidu) da su izvjesno vrijeme u slučaju nekog napada mogli da se sklone žena, djeca i starci Kostića dok bi muškarci branili objekat. Prizemlje kule opasano je duplim zidovima i prolazima. Pila su nedavno nestala kad su okolne kuće počele da se preprodaju i grade. Srušili su ogradni bedem da bi mogli da ih iznesu. Niko ne zna ko je to iznio. Mještani kažu da su tokom noći došli kamioni sa dizalicama, natovarili pila i odnijeli ih“, kaže Kostić.

Vasko Kostic iznad objektaPostojala je inicijativa da se Kula kapetana Zana Kostića zaštiti kod Zavoda za zaštitu spomenika kulture kao ambijentalna cjelina, ali su nadležni ostali gluvi na ovu ideju. „Kao i Bogišići i Meštrovići zaseok Kostići je zabilježen kao ambijentalna cjelina ali nije stavljen pod zaštitu države. Ja sam više puta predstavnicima Zavoda to predlagao, međutim od toga nije bilo ništa. Možda bi da je neko drugi to predlagao objekat bio zaštićen“, kaže Vasko Kostić dodajući da je dio kompleksa i prva narodna škola u kući popa Stijepa Vukovog Kostića, jednog od brojnih sveštenika ove porodice iz 1776. godine. Riječ je o najstarijoj školi na srpskom jeziku u Crnoj Gori. Ona je starija pola vijeka od one u Morinju, i blizu 100 godina od škole u Dobrskom selu kod Cetinja koju zvanična istoriografija pominje kao najstariju školu na narodnom jeziku u Crnoj Gori.

„Ovo je čitavi kompleks – „kontijera“ kapetana Zana Kostića. On je bio kapetan venecijanske „oltramarine“. Imao je veoma visoki čin u Veneciji. Čin je zaslužio pošto je svojim brodom „Sveta Marija“ u Korintskom kanalu potopio čudovišnu „džemiju“ Ibrahim paše, moćni turski brod koji je imao po 25 topova na svakom boku. Nakon potapanja turskog broda dobio je priznanje od kotorskog providura Bartola Mora, poslije toga živio u vili pored Duždeve palati u Veneciji, školovao kćer koja je postala monahinja“, kaže Vasko Kostić.