Popadić: Ljepota i dobrota će spasiti svijet

U galeriji kotorskog Centra za kulturu sinoć je otvorena izložba slika Zorana Andrića, slikara iz Valjeva. Izložbu je otvorio Dragan Popadić, direktor Radio Tivta.

 „Prirodi ne treba umjetnost jer je ona to sama.po sebi. Sve što Priroda stvori je umjetničko dijelo. Ljudima treba umjetnost. Da budemo bolji, plemenitiji, osjećajniji. Takvim nas čine čudesne
Zoranove slike.
Uz slike Zorana Andrića zaiskri nešto toplo u duši. Naviru sjećanja na djetinjstvo, na majku, na jurenje za loptom, na plažu. Samo istinski umjetnici u stanju su da vam izazovu emocije, da vas iz sadašnjosti vrate u prošlost, ili motivišu da razmišljate o budućnosti. To nikako ne znači da Zoran slika uz ružičaste naočari. On ne uljepšava život, već ga voli onakav kakav je. Težak, mukotrpan, sa bezbroj problema, ali nadasve lijep. Život je najveće čudo na svijetu. I tom čudu klanja se Zoran.
Kao da je perspektiva malo pomjerena, kao da se paluba ljulja dok vrsni slikar pokušava da ovjekovječi ljepote Boke. Sve je tu u pokretu, i more, i nebo, i brda, i kuće. Jer to je Tivatska skaska. Ili slika Mali brod – ljuljuška se brodić u zalivu, kao u nekom snu. Ali, ovo su oni lijepi snovi koje, kad se probudite, plakali biste što još ne sanjate. Ili Na zlatnom pesku. Kolorit boja udara vas pravo u oči, kao da hoće da vas iz sobe prebaci na Plavi horizont,  na čuvenu plažu, gdje vam se pijesak, so i sunce uvlače pod kožu. Ili Cvetna strana Mediterana gdje prosto hoćete da zgrabite to cvijeće i da ga dugo, dugo mirišete.

Igra se Zoran sa bojama, sa motivima, sa Bokom, sa zaleđem, sa brodovima. Kao da iz svoje čarobne palete prska bojama po platnu po nekom tajanstvenom ključu, gdje je sve kao slučajno nabacano, a gdje sve stoji u savršenom poretku. Sve vam se čini da će te njegove barke potonuti, ali one se drže, kao što se i mi držimo na ovoj pustopoljani što se planeta Zemlja zove. Cijeli kosmos tako funkcioniše. Sve vam se čini da je razbacano bez smisla, ali sve je to poredak koji je savršeno postavljen. Zoranove slike kao da nam govore da, koliko god nam je teško, koliko god smo u nekoj muci, možda i ne vidimo izlaz, treba da zastanemo, da se osvrnemo oko sebe, duboko udahnemo i kažemo: Ljepota će spasiti svijet!

Kad kažem ljepota misim i dobrota. Jer svi smo mi sazdani od ilovače koja se vremenom suši i stvrdne. Tad se više ne može probuditi slikar, pjesnik, muzičar, astronom koji se možda u tebi najavio.

Kad vidimo ove slike znamo da se autorova ilovača još nije stvrdnula. Ovakve slike može naslikati samo dobar i plemenit čovjek“ – rekao je Popadić.