Pjevanje „na glas“ kroz prostor i vrijeme

Arhaično heterofono pjevanje zaogrnuto živopisnom narodnom nošnjom, entuzijazmom i predanošću, ljepotom i mladošću, plovilo je sinoć kroz kamene zidine ljetnjikovca Buća, spajajući vijekove i tradiciju. Takozvano pjevanje sa sazvukom sekunde („na glas“) upoznali smo na koncertu ženske pjevačke grupe „Đude“ iz Kolašina, posljednje formalne ženske grupe u Crnoj Gori koja baštini ovo tradicionalno pjevanje. Gošće koncerta su bile članice Ženske pjevačke grupe FA „Nikola Đurković“ iz Kotora, inače prve grupe u CG koja je počela da baštini taj način pjevanja.

Sinoćnji koncert je dio projekta KUC-a „Kadena“ iz Tivta, rekao je Peđa Šušić, direktor i koreograf KUD-a Nikola Đurković i rukovodilac Kadene :

Naziv projekt je „Đude – djevojke kao stožeri nasljeđa i mogućnost prenošenja prakse na tivatsku regiju“. Našu ideju je podržala Opština Tivat, Sekretarijat za društvene djelatnosti, na Konkursu za raspodjelu sredstava nevladinim organizacijama u 2021. i mi smo im veoma zahvalni zbog toga „.

Davor Sedlarević, rukovodilac KUD-a „Mijat Mašković“ pri kojem i funkcioniše pjevačka grupa „Đude“ bio je moderator koncerta i govorio o mogućnostima valorizacije starijeg sloja tradicionalnog pjevanja, ukazujući na primjere dobre prakse:

Fokus programa je na pjesmama zabilježenim na teritoriji Crne Gore od polovine XX vijeka naovamo, a prema zapisima Zlate Marjanović, Slobodana Jerkova, Miodraga Vasiljevića.  kao i mojih zapisa, ačuće se i raritetni napjevi iz Boke prema zapisima Ludvika Kube iz 1907. godine.

Ženska pjevačka grupa „Đude“ radi na popularizaciji starijeg tipa dvoglasnog pjevanja sa karakterističnim sazvukom sekunde. To je sada već arhaičan način tradicionalnog a caappella pjevanja koji je gotovo nestao u praksi među ženskim grupama, a rijetko ga ima i na terenu.

 

Sedlarević je istakao da je zadovoljan odzivom i načinom na koji je stari tip pjevanja prihvaćen i ukazao na stereotipe o tom muzičkom izrazu:

Riječ je o jednom od najtežih vidova pjevanja koji je u prošlosti bio dominatan u Crnoj Gori i nije u skladu sa shvatanjima zapadnoevropskog muzičkog sistema. Nažalost, ne izučava se na našim obrazovnim ustanovama i za pohvalu je odgovornost koja se javila kod „Đuda“ u smislu želje da svoje vještine pokušaju da prenesu i na druge zainteresovane. Evidentan je nedostatak adekvatnih mikrozajednica koje baštine određena znanja i vještine koje se mogu povesti pod tradicionalne“.

Kako je ova grupa  iz Kolašina među poslednjim, nosiocima te vještine javio se izvjestan osjećaj odgovornosti da je to znanje potrebno etapno prenijeti i na druge zainteresovane aktere, posebno ako se ima u vidu da je to jedan od najtežih tipova vokalnog izvođenja.

Projekat „Jačanje kapaciteta za prenošenje ženskog vokalnog nasljeđa Crne Gore – prva etapa“ koji je podrazumijevao početni nivo revitalizacije tradicionalnog (narodnog) pjevanja uspješno je realizovan od 19. do 30. juna na Cetinju i u Kotoru. Nosilac projekta bilo je NVU CIRTIP iz Kolašina, dok su partneri bili KUD „Njegoš“ sa Cetinja i FA „Nikola Đurković“ iz Kotora. Finansiran je na konkursu Ministarstva za prosvjetu, nauku, kulturu i sport Crne Gore za raspodjelu sredstava NVU.

„Stari model pjevanja u nekim djelovima Crne Gore se naziva i „na glas“ ali se to ne može generalizovati sa ove vremenske distance“, objašnjava Sedlarević.“ Učesnice projekta su odgovorno prišle ovom učenju i pokazali zavidan nivo snalaženja u novim muzičkim okolnostima. Upoznali su se sa terminologijom, naučili šta znači „kajda“, „glas“, „usijecanje“, „dodavanje“, „praćenje“, „izgovaranje“ i osnovne vokalne vježbe. Korišteni su zapisi Zlate Marjanović, Slobodana Jerkova, Miodraga Vasiljevića, kao i moji, obuhvativši tako praktično cijelu Crnu Goru.“