Pismo iz Rima: U Italiji se svi dive Crnoj Gori

Draga moja Crna Goro, ponosim se što mogu reći da sam tvoja – počinje svoju priču za Dnevne novine Nikšićanka Tanja Vorotović-Barbeti koja je prije 14 godina, nakon udaje za supruga Italijana, napustila domovinu i otišla da živi u Rim.

Moji poslovni partneri, prijatelji, poznanici sa kojima kontaktiram u Rimu i Italiji, objašnjavaju prijateljima, poznanicima i klijentima, da sam iz jedne male države na Mediteranu, koja još uspješno odolijeva pojavi korona virusa. To je Crnogorka, kažu, kod njih nema virusa.

Za Crnu Goru, kaže naša zemljakinja, sada zna svako. U posljednjih nekoliko emisija kviza “L’eredita “, koji se emituje u udarnom terminu neposredno pred početak Dnevnika u 20h, (RAI UNO) govori se o Crnoj Gori.

“Pitaju koja država u Evropi nema virus korona? Onda slijedi odgovor – Montenegro. Onda slijedi novo pitanje a kakva je to država, kad je postala nezavisna, po čemu je karakteristična… Pa se onda priča nastavi do kraljice Jelene, njihove omiljene Ređine Elene. A ja osjetim neizmjeran ponos. Jer, to se govori u Italiji, u Rimu gdje vlada takva psihoza da ni ratno stanje ne bi izazvalo veći strah i paniku. Čovjek je čovjeku vuk, svako se svakog plaši i zaobilazi u širokom krugu. Ja, osokoljena mojom Crnom Gorom, njenom borbom protiv nevidljivog neprijatelja, hodam uspravno pustim ulicama Rima, i ne plašim se. Hrabrost ili ludost, ne znam šta je! U pustom Rimu, moji saputnici do posla, čestitaju mi na organizovanosti Crne Gore. Sa dubokim naklonom izgovaraju ime moje domovine”, priča Tanja.

Italija je, kaže ona, sada država u kojoj je utihnulo bogatstvo i trošenje, bahatost i prezir. Narod ušuškan u život bez problema odjednom se našao u haosu, noćnoj mori kojoj se još ne nazire kraj.

“Postali smo svi isti, i bogati i siromašni, svi se jednako plašimo. Moj sin Domeniko koji ima 11 godina ne ide u školu od 5. marta i ko zna kada će. Prema posljednjim informacijama i neće do Vaskrsa, 12. aprila, a možda ni tada. Ko zna. Pitanje je li će uopšte ove školske godine ući u učionicu! Moj sin to podnosi kako mora, karantin i balkon. Tako je kako je. Tek da je Italija uradila isto ovo što danas radi Crna Gora mnogo ranije”, nastavlja priču kaže Tanja.