Olivera Gluščević o značaju znakovnog jezika

Povodom Međunarodnog dana znakovnih jezika razgovarali smo sa diplomiranim defektologom-surdologom Oliverom Gluščević, koja je i sudski tumač za znakovni jezik. Profesorka Gluščević već 22 godine radi u Resursnom centru u Kotoru.

O značaju i upotrebi znakovnih jezika, kojih je na svijetu više od 300, ona kaže: ”Svaka država i svaki narod ima svoj znakovni jezik. Ja ga svakako koristim u radu sa populacijom djece, koja su gluva i iz gluvih porodica, ili oštećenog sluha. To su uglavnom gestovi, koje oni koriste u svom svakodnevnom okruženju. Moja težnja i cilj svih nas, koji poznajemo i poštujemo znakovni jezik, ili jezike je da ih obogatimo, jer to je živa materija. Jezik se razvija, uvijek dolazi neka nova riječ. Zašto je ne bismo predstavili gestovno?!”

Gluščević ističe da se u Evropi i svijetu revidirana forma ovog  jezika koristi i za rad sa djecom i odraslima, koji nisu gluvi, ali zbog određenih organskih, ili fizičkih smetnji na govornim organima ne mogu da koriste verbalni jezik. To se pokazalo veoma uspješnim, pa profesorka smatra da bi bilo dobro koristiti ga i kod nas u takvim slučajevima, kao i u radu sa djecom sa poremećajima iz spektra autizma, koja su neverbalna.

Ona konstatuje da bi trebalo da ovaj jezik poznaju i osobe, koje čuju, te da je u Nacionalnom savjetu verifikovan i akreditovan program za to. U Resursnom centru održavana je obuka, koju je dosta zdravstvenih radnika i prosvjetara završilo, ali, kao i sa svakim jezikom, ako ga ne koristimo, zaboravljamo ga. U svakom slučaju, za organizovanje obuke potrebno je da se prijavi najmanje osam polaznika, a u grupi ih može biti najviše dvanaest.

Foto: Pixabay