Novinarstvo u doba korone: Siniša Luković

Uz Svjetski dan slobode medija dopisnika Vijesti iz Tivta Sinišu Lukovića pitali smo o tome kako on radi u ovo doba korone.

„Rad u doba korone novo je iskustvo u mojoj novinarskoj karijeri kojoj nije nepoznato i izvještavanje u vrijeme bombardovanja, rata, političkih previranja, smjenjivanja raznih država, ili elementarnih nepogoda poput poplava ili velikih požara. Ipak, ovo što se kod nas događa od sredine marta na ovamo kod kada se u našoj državi primjenjuju vanredne mjere za spriječavanje širenja bolesti za koju za sada nema zvaničnog lijeka, mislim da ne pamte ni starije kolege novinari, sa mnogo dužim stažom od moje 23 godine u ovoj branši.                                                      

Stoga mi je ovo iskustvo bilo posebno upečatljivo, posebno u onim danima nakon uvođenja prvih vanrednih mjera NKT-a, a kada se u Tivtu još vodila kampanja i sprovodile zakonom predviđene radnje za lokalne izbore što smo ih trebali imati 5.aprila, pa je bilo u najmanju ruku čudno tada – dok nadležni u državi insistiraju na održavanju fizilke distance i pozivaju sve da „ostanu doma“-  pratiti konferencije za štampu pojedinih podnosilaca izbronih lista ili aktivnosti Opštinske izborne komisije koja je u datim prilikama, zaista profesionalno i odgovorno radika svoj posao.                                                                                                              

Kako god, naš posao svakako mora ići dalje  jer dnevno novinarstvo i potreba da informišete javnost ne priznaju bilo kakve otežavajuće okolnosti. Novine i portale treba i dalje puniti pouzdanim i provjerenim informacijama, tako da pravila struke važe i u ovim vanrednim okolnostima kada je, zbog opšteg fizičkog distanciranja i dodatnog smanjenja ionako diskutabilne transparentnosti u radu državnih i lokalnih organa, malo teže nego inače doći do informacije o bilo čemu drugom osim o koroni i prilikama u druptvu sa infekcijom u vezi. Direktnog kontakta sa sagovornicima stoga nema već skoro dva mjeseca, a sve se svodi na telefonsku ili komunikaciju preko društvenih mreža ili aplikacija poput Vibera, Skype-a i WhatsApp-a. Moram priznati da mi stoga najviše nedostaje ona pređađnja rutina u kojoj bi se sa sagovornicima najčešće srijetao u mom neformalnom novinarskom ofisu – na terasi hotela „Pine“…                                 

Ipak, bila bolest prisutna ili ne, život mora ići dalje, a on nije samo pisanje o dezinfekciji grada, podjeli humanitarne pomoći, oduzimanju broja oporavljenih od broja inficiranih, ili sličnim aktivnostima povezanih sa Covidom-19. Naprotiv – tu su i dalje politika na državnom i lokalnom nivou, upravljanje javnim resursima, ekonomija koja će nam  na žalost, narednih mjeseci sve više biti u fokusu zbog razornog efekta vanrednih mjera za spriječavanje širenja korone, ali i brojne negativnosti u našem durštvu koje na žalost, nisu nestale ni sa ovom pandemijom: zloupotreba službenog  položaja od strane lokalnih i državnih funkcionera, nesavjestan njihov rad u službi, zloupotreba i prisvajanje javnih resursa, devastacija prostora i životne sredine. Sve to i dalje je prisutno a neke od tih pojava možda su sada čak i raširenije nego prije, jer je fokus pažnje javnosti već skoro dva mjeseca usmjeren na pandemiju i smanjenje rizika od obolijevanja.                    

  Iza priče o maskama, asepsolima, rukavicama, kapljičnom prenosu bolesti i sličnom, na žalost, ostaju pretjerana ograničavanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, dikutabilna zakonitost i ustavnost nekih od mjera koje preduzima država, ali i kada smo mi u Tivtu u pitanju, nevjerovarno veliki porast u netransparentnom i osionom ponašanju lokalne vlasti. Ona je naime, ovu situaciju iskoristila da ukine i ono malo javnosti u radu koju je ranije imala jer više ni ne skriva da otvoreno krši zakone koji je primjera radi, obavezuju da proaktivno objavljuje informacije od značaja za lokalnu zajednicu. Evo smo već u petom mjesecu, a Opština Tivat tako nije objavila ni izvjetaj o ostvarenju budžeta za prva tri mjeseca što joj je zakonska obaveza, niti još od januara, objavljuje ionako vrlo neprecizne podatke o platama lokalnih javnih funkcionera.                                                                                     

Iako sam u 23 godine moje novinarske karijere stvarno vidio i doživio mnogo toga, još se nisam sreo sa ovako autističnim i samodovoljnim odnosom lokalne uprave Tivta prema potrebama građana i privrede grada, a posebno prema brojnim inicijativama i zahtjevima koji u smislu smanjenja štetniih posljedica ove krize, dolaze iz redova većine tivatskih opozicionih partija. Tvrdoglavost, osionost i strategija „samo ja sve znam“ nisu nešto što nam je kao društvu, potrebno u vrijeme korone i posebno ne u post Covid-19 okolnostima koje će nam sima biti jako teške i izazovne. Kako god, ja ću i tada se baviti mojim poslom i nastojati da Tivćane i javnost Crne Gore što profesionalnije i brže informišem o svemu što se u našem gradu dešava“ – kaže Siniša Luković.