Ninini sapuni u hotelu Čedi

Tivćanka Nina Lakičević, ekonomistkinja, kada se ne bavi brojkama stvara mirisnu magiju. Slobodno vrijeme koristi za igru sa bojama, oblicima i tako sa izradom sapuna stvara tu mirisnu priču. Sapuni su izazvali interesovanje pa Nina ne krije zadovoljstvo zbog pozitivnih reakcija.

„Unazad, možda nekoliko godina, imala sam želju da počnem da radim nešto dodatno što će da me rastereti i da posao zavisi od mene i mog angažovanja, ali u svim tim razmišljanjima nisu se javljali sapuni. Ideja o sapunima je naišla sasvim spontano u vrijeme korone kada smo svi imali višak slobodnog vremena. Jedne noći pretražujući po internetu i na društvenim mrežama naišla sam na objavu online kursa za izradu prirodnih sapuna“, objasnila je Nina kako je došla na ideju da pokrene preduzetnički posao.

Nakon završetka obuke obezbjedila je materijal i riješila da počne izradu sapuna, u početku za porodicu, kumu, drugarice, prijatelje, ali mnogo je lakše bilo ispratiti taj kurs, međutim, nakon par neuspjeha krenula je, ističe, uz veliku podršku majke.

Prva tura od oko osamdesetak sapuna je završila u kanti za smeće. „Smjesa se stvrdnula prije nego sam je sipala u kalup jer nisam znala kako sastojci reaguju. To me je malo obeshrabrilo, ali kako sam pričom o sapunima zainteresovala mamu ona je rekla da pokušamo ponovo i krenulu smo u izradu druge ture, koja je takođe završila u smeću. I razlog da razmišlja o odustajanju do svog biznisa.

Međutim, ostalo je dosta materijala pa su je možda i zalihe sirovina, ali i, kako je navela, tatin komentar,  natjerali da nastavi sa radom. „I nisam mogla stati jer  ova igra u koju sam ušla ne bi imala opravdanje da kažem poručila sam toliko materijala, uložila sredstva i povlačim se. Nakon toga, prva prilika da se oslušne tržište bio je  Osmomartovski bazar, a onda sam otvorila i instagram profil, ali najbolje porudžbe su krenule na osnovu preporuka kupaca koji su već bili probali sapune“, priča Nina.

Njena ideja u početku je bila da se poveže sa nekom suvenirnicom i u tome je i uspjela, ostvarila je saradnju sa suvenirnicom u Kotoru, ali u međuvremenu imala je saradnja sa Turističkom organizacojom Tivat, koja je Ninine sapune nosila na turističke sajmove i kampanje. Značajnu saradnju Nina je uspostavila sa kompleksom Luštica Bay i hotelom The Chedi. „Dobila sam poziv za saradnju, ali nisam vjerovala, pomislila sam da se neko šali i nisam odmah odgovorila. Kontaktirala me komšinica koja tamo radi i pitala zašto im se ne javljam, ispričala je Nina kako je krenula ta saradnja.

Na zalihama je, kaže, bilo preko 300 sapuna i pitala se štaće s njima, kome da ih podijeli, ali nakon poziva iz Čedija onda se zapitala  „zašto nisam više napravila“?

Ima, kaže naša sagovornica, i stalnih mušterija koji poručuju za svoje potrebe od početka proizvodnje kako za poklone, tako i da im miriše ormar, a neko kupi za lice ili za tijelo, ali sapuni su zanimljivi i vlasnicima apartamana kao poklon za njihove goste. „Pred sezonu su se interesovali vlasnici apartmana za fotografisanje o reklame smještaja, a onda i zadrže određeni broj sapuna.

 Nina pravi dvije vrste sapuna, uljane i glicerinske. Tokom zime je  radila sapune koji se prave na bazi maslinovog, palminog i kokosovog ulja. „I oni sami ne mirišu nego im dodajemo eterična ulja kako bi dobili miris od lavande, ruzmarina, narandže, kao i mirisna ulja kao što je bademovo, kokosovo. Ulja se mješaju sa vodom i sa sodom koja služi da bi se ulja stvrdnula i veoma je bitno da se izmjeri prava količina u gramima. Suše se u hladnoj prostoriji u kojoj cirkuliše vazduh  od 4-6 nedelja. I što se duže suše bolje je“, objasnila je Nina.

Izrada glicerinskih sapuna je kraća jer se oni prave od prirodne glicerinske baze koja se kupuje u apotekama i proces je znatno olakšan. „Prirodnu glicerinsku bazu kombinujem sa eteričnim uljima i destilovanom vodom. Takođe se dodaju eterična ulja i ti sapuni se mogu napraviti danas za sutra. I mnogo je više interesovanja za te sapune nego one na bazi ulja. Možda su dekorativniji, a imaju i jači miris zbog kraćeg procesa sušenja“.

Kako još uvijek nije obezbjedila kalupe za sapune u obliku školjki jer je namjeravala da se sapuni prodaju kao suvenir s mora, oni su sada cvjetnog oblika, dok su boje i mirisi različiti. Rok trajanja prirodnih sapuna, bez dodataka i vještačkih sastojaka, je godinu do godinu ipo i sve što se duže suše oni su  kvalitetniji i duže traju, objašnjava Nina.

Ona posebno ističe pomoć mame koja joj je mnogo pomogla u početku izrade sapuna, a sada je odgovorna i za izradu ambalaže. “Nisam na tržištu mogla da pronađem ambalažu koju sam htjela. Zamislila sam da to budu kartonske kutijice koje neće biti zatvorene s gornje strane. Poslije dužeg traganja našla sam veliki kotur kartona od koje mama pravi kutijice za pojedinačne sapune. Osim nje i kuma mi je velika podrška, a imam i drugaricu koja je zadužena za fotografisanje sapuna“.

Za naziv „mirisnog biznisa“ – “Soapy by Nina” zaslužna je kuma koja nije prihvatila Ninin predlog da to bude samo soapu i tako je krenulo. „Onda smo napravili mali logo i uaradili etikete“, kazala je kreatorka mirisnih cvjetnih sapuna.

Iako je s obzirom na cijelu situaciju i zatvorene granice zbog korone, imala problema oko nabavke potebnih sirovina, uspjevala je uz pomoć porodice i prijatelja da i tu prepreku prevaziđe. Taj put nabavke sada je već uhodan, istakla je Nina koja kaže da sve što zaradi od prodaje sapuna ulaže u materijale.

This slideshow requires JavaScript.