Neven Staničić : Faculeti i barete naše nasušne

“Faculet i bareta sa početka 20. vijeka u Tivtu” , naziv je izložbe koju danas otvaraju JU Muzej i galerija i Centar za kulturu u galerijskom prostoru ljetnjikovca Buća. Autori ove nesvakidašnje i zanimljive izložbe su Marija Saičić i Neven Staničić, koji je i autor postavke. A nju čine fotografije iz arhiva Centra za kulturu i Državnog arhiva Austrije, dok su za izložbu korišćeni i eksponati donacije Centra za kulturu, šešira i kapa Ane Marije Galić, kao i privatnih kolekcija Anuške Vlahović i Ivane S. Štilet.

Ovo je teško vrijeme za kulturu kada je JU Muzej i galerija Tivat prva došla do publike, a naša ustanova bez publike ne može jer svi ti virtuelni doživljaj su ipak nepotpuni i pošto mi patimo već više od dva mjeseca za kontaktom sa publikom  pokrenuli smo inicijativu da ovo iskoristimo na zajednički način “, objasnio je u našem programu Neven Staničić, direktor Centra za kulturu .

Tu je i činenica da je maj mjesec Noći muzeja , divne tradicionalne tivatske manifestacije koja nam izmiče, pa smo ovo osmislili da bi zadovoljili potrebu za njenim obilježavanjem, jednako kao  i za publikom. Tu je i naša stalna potreba dokazivanja da naš grad, iako najmlađi u Boki, ima svoju značajnu istoriju, svoju starost , i da je 20. vijek – vijek Tivta jer su glavna dešavanja u zalivu upravo bila u njemu.

Potom se desilo i ovo čudo sa virusom kada iz obaveze i nužde pokrivamo glave i lica na različite načine, raznim maskama i maramama, a gledajući stare fotografije iz Tivta primjetio sam da se kod nas odavno bez pokrivene glave nije moglo nigdje, čak ni noću u krevet. Tragali smo za tim što su sve to Tivćani nosili i na koji način su pokrivali i ukrašavali glave, i došli smo do kape, klobuka, šešira, berete, francuske kape, kapetanskog kačketa i sl.

Kopča sa ovim vremenom je takođe bila i u Staničićevom tekstu koji će uskoro biti objavljen , radi se o rukavicama koje su danas izuzetno važne i aktuelne u mjerama zaštite, a Bokelje je oduvjek bio glas kako su sve uvjek radili u rukavicama i tako se ponašali, u onom prenosnom smislu, smatra Neven Staničić.

„Tražili smo vezu zbog čega je to tako bilo i kakva bi Boka bila bez tih rukavica. A čini nam se da bi nam u istoriji bilo mnogo gore bez njih. Eto, to su te razne asocijacije na postojeću zbilju kojim bi da joj ovom izložbom doskočimo, ako već ne možemo da joj pariramo i suprostavimo joj se ravnopravno“ .

Fotografije za današnju izložbu su stare, donirane od strane tivatskih porodica našem Centru, nedavno obrađene i prebačene iz analognog u digitalni zapis pa su sada dostupnije za svaku vrstu upotrebe:

Za ovu priliku su urađene u velikom formatu od dva i po metra i sada će doživjeti svoju promociju gdje će se, nakon 100 godina, susresti žitelji našeg grada oči u oči „, zaključuje Staničić.