Navigajemo svakakvi, a ko nam pazi more?

Da li je razvoj Crne Gore kao pomorske i primorske zemlje stihijski ili strateški planiran. Koliki je pritisak pomorskog saobraćaja na osjetljivi ekosistem Boke Kotorske? Godina 2020. daje nam priliku za predah, ali i sagledavanje odnosa prema moru kao najznačajnijem razvojnom resursu naše zemlje. U analizi, koju objavljujemo u tri nastavka, donosimo nalaze novinarskog istraživanja na temu pomorskog saobraćaja u Boki, sprovedenog za potrebe emisije Luštravanje MORA.

„Luštravanje MORA“ naziv je radio emisije, čiju produkciju, u okviru projekta „Lokalni mediji za aktivne zajednice: Istraživačke priče o moru“ partnerski realizuju Lokalni javni emiter Radio Tivat i internet radio Radio Bruškin. Tema prve emisije je „Uticaj pomorskog saobraćaja na stanje morskog ekosistema Boke Kotorske.“

 

Navigajemo svakakvi, a ko nam pazi more?

Boka slovi za jedan od najljepših zaliva na svijetu, ali je zbog svog fjordolikog oblika koji usporava razmjenu vodenih masa i jedan od najosjetljivijih ekosistema generalno ugroženog Sredozemnog mora. Posljednih godina se nalazi pod velikim pritiskom, s obzirom da slovi za jednu od najpopularnijih kruzing i jahting destinacija, što je povuklo i ubrzan, ali potpuno nekontrolisan razvoj.

Najupečatljiviji korisnici akvatorijuma Boke Kotorske svakako su kruzeri, kojih posljednjih godina dolazi sve veći broj. Ali, tu je i ogroman broj jahti, jedrilica, glisera, motornih barki i brodica, skutera. U najavi je i izgradnja luke za hidroavione u Petrovićima pored Krašića. Naravno, na Boku računaju i jedriličari, veslači, ronioci, ribari. Ima li mjesta za sve? Kako odgovoriti željama i potrebama svih dionika, a istovremeno sačuvati more i život u njemu? Integralnim planiranjem, valjda. Ali takvih planova još uvijek nemamo ni na obzoru.

Godina koju ćemo uskoro ispratiti donijela je velike promjene na svim poljima. Negativan ekonomski uticaj krize u koju nas je uvela COVID pandemija zahvatio je gotovo sve sfere na kojima počiva crnogorska privreda. Ali, izostanak turističke sezone, odnosno pomorski promet smanjen za više od 80 posto, obradovao je ribe i rakove. Dr. Mirko Đurović, ekspert za morske sisare sa Instituta za biologiju mora objašnjava:

„Do 2020. godine možemo slobodno reći da je bio veliki pritisak što se tiče pomorskog saobraćaja, jako veliki broj kruzera, motorsnih čamaca, jahti, glisera, skutera, dakle svega onoga što vidimo tokom ljeta. Ove godine nismo imali turističku sezonu, nažalost, jer ipak veliki dio stanovništva živi od turizma, ali je po pitanju prirodne sredine napravljen jedan veliki predah, što se tiče Bokokotorskog zaliva. Siguran sam da su i građani primjetili da je prozirnost morske vode mnogo veća, da je voda čistija, vizuelno, a vidjećemo kako će se stvari dalje odvijati. Vjerovatno će se vratiti sve na staro kad se cijela ova situacija sa koronom razriješi.“

Porto In, Seljanovo, Foto: Antonela Stjepčević

Moramo naći balans između ekonomskih interesa i potrebe zaštite životne sredine, poruka je novinara specijalizovanog za izvještavanje o moru i pomorstvu, Siniše Lukovića:

„Ako smo što pozitivno iz ovogodišnje situacije sa kovidom mogli vidjeti, to je da smo imali priliku da uporedimo ovu godinu kada gotovo da nije bilo pomorskog saobraćaja, tokom ljetnjih mjeseci u Boki Kotorskoj u odnosu na ono što smo imali ranijih godina. I vidjeli smo koliko je zapravo haotično stanje bilo, vidjelo se to kroz mali milion stvari, ali najbolji odgovor možda vidimo kroz oporavak morske biosvere i uopšte života u moru. Vidjeli ste da su se vratile mnogo veće količine ribe, veći broj morskih sisara, da je more mnogo čistije, da je čitav ambijent zdraviji. Prošle godine smo haos u jednom smjeru, ove godine potpuni opozit u drugom smjeru. Moramo naći neki balans između da bi funkcionisalo jedno sa drugim.“

Problema kada je u pitanju pomorski saobraćaj u Boki je veliki broj, kaže kapetan duge plovidbe i pomorski pilot, Rajko Čavor:

„Mi smo uskraćeni plovnog aputa, uskraćeni smo mnogih drugih stvari koje mi kao profesionalci znamo što bi i kako bi trebalo. Dvadeset i nešto godina sam pilot, i nikako nisam uspio nagovoriti nekoga da se naprave plovni putevi, da se definiše realna brzina broda ( po brzini, talasu…). Da se sjedne, razgovara i napravi jednom za sva vremena valjan sistem, da kada brodovi kad uplovljavaju u Boku Kotorsku, da ih je lako pratiti , da svak ima svoj put i da niko nikome ne smeta. Ovako imamo jedno čisto divljanje.“

Protupožarni brod, Porto Montenegro, Foto: Antonela Stjepčević

Zanemarimo neshvatljivu činjenicu da Agencija za zaštitu životne sredine nema sektor, čak niti jednog stručnjaka, koji se specifično bavi morem kao životnom sredinom. Koje su sve institucije odgovorne i uključene u sistem za zaštitu akvatorijuma Boke, objašnjava Žarko Lukšić iz Uprave pomorske sigurnosti:

„Ministarstvo saobraćaja i pomorstva, Ministarstvo odbrane i Ministarstvo Unutrašnjih poslova, odnosno uprava policije kroz upravu pomorske sigurnosti upravlajnje lukama, sektor granične policije i mornarica vojske Crne Gore formirali su zajednički operativni tim, gdje su se ujedinila sredstva vezana za zagađenje mora i za traganje i spašavanje na moru. Izrađen je nacionalni plan za hitno reagovanje. U toku je njegova revizija, a do kraja godine očekujemo izmjenu tog plana, kako bi se tu uključila i naftna postrojenja koja se planiraju naredne godine.

Kroz IPA 2011 Uprava Pomorske Sigurnosti je dobila I dala na korišćenje Mornarici Vojske Crne Gore znatan dio opreme u vrijednosti od milion eura.

Kada su u pitanju zagađenja, EMSA i REMPIC i sve ostale međunarodne organizacije pričaju o velikim zagađenjima. Crna Gora nekad imala dvije veće polucije u prošlosti, ali danas su problem male polucije. One čine štetu i daju loš imidž i sliku svih nas. Zaliv je sam zatvoren, i onda se to još više vidi. Mi na svako zagađenje reagujemo. Oprema koja se nalazi na vojnom pristanu je angažovana tako da smo sanirali ta mala zagađenja. Kad prolijete litar nafte u more, ona napravi veliku štetu. Ta slika stvara negativan pritisak, te se trudimo da što prije reagujemo.“

Gradska luka Škver, Herceg Novi, Foto: Antonela Stjepčević

Što se tiče zakonske regulative, na snazi su Zakon o jahtama, Zakon o sigurnosti plovidbe i Zakon o zaštiti mora od zagađenja sa plovnih objekata. Naša zemlja je potpisnica i 15 međunarodnih direktiva, konvencija i rezolucija, među kojima je najznačajnija MARPOL konvencija o zaštiti mora od zagađenja s brodova.

Pored Uprave pomorske sigurnosti, Ministarstvo saobraćaja i pomorstva ima i Lučku upravu, Lučke kapetanije Kotor i Bar, te Inspekciju pomorske sigurnosti, a u sistem kontrole su, kako je naveo Lukšić, uključeni i granična policija i Ministrastvo odbrane. Međutim, samo je jedan inspektor sigurnosti plovidbe angažovan za područje od Kotora do Jaza. Inspektor Željko Lompar:

„Kad pogledate sigurnost plovidbe kroz Boku Kotorsku koja je naš zajednički zadatak, ne samo inspekcije sigurnosti nego svih građana, možemo slobodno da kažemo da je ona izuzetna, bez obzira što sam ja jedini tu. Upravo, oslanjanjući se na organe koji su i lijeva i desna ruka, kao i na mlađe kolege i pripadaju Flex State-u, ali nijesu pomorci zato što je do pomoraca vrlo teško doći.

Situacije je vrlo teška, zakonski je gotovo nemoguće naći kolegu. I dalje ostaje konkurs otvoren za svakog upravitelja i kapetana koji ima fakultet pomorskih nauka. Inspekcija sigurnosti i plovidbe bi tako rado takvu osobu uputila u inspekcijske poslove“.

Siniša Luković nije saglasan sa inspektorom Lomparom kada je u pitanju funkcionalnost sistema pomorske sigurnosti. Na pitanje da li problem u legislativi ili u koordinaciji nadležnih institucija, Luković kaže:

„Problem leži i u legislativi i u koordinaciji nadležnih institucija. Mislim da je 25% u legislativi, a 75% u lošoj koordinaciji, ili ne-volji nadležnih državnih organa da na pravi način obavljaju svoj posao. Za mene je frapantan podatak da mi nemamo umrežen informacioni sistem između, recimo, Uprave Pomorske Sigurnosti, pomorske granične policije, lučke kapetanije, inspekcije sigurnosti plovidbe mornarice (vojske Crne Gore), jer se sve te institucije pitaju za sve što se dešava na moru. Za mene je neshvatljivo da ne postoji jedna informaciona mreža gdje će bilo koji od tih organa u svakom momentu znati što se u našim obalnim vodama nalazi od brodova, jahti, gdje se taj brod nalazi, kad je on došao, kada je negdje otišao, koju operaciju dati brod u tom momentu obavlja u našim vodama (ukrcaj/iskrcaj putnika, snadbijevanje gorivom, ili nešto drugo), jednostavno neshvatljivo.

Mi ovdje ne pričamo o akvatorijumu Pacifika, mi pričamo o nekih 100 kilometara vazdušne linije obale države Crne Gore i jednom od najljepših zaliva na svijetu. Neshvatljivo je sa te pozicije da ne postoji jedinstveni koordinisani nadzor nad time što se dešava u našem moru.

Sa druge strane, postoji određena nespremnost, ili ne-volja, određenih državnih organa da rade svoj posao na način kako bi trebalo. Zašto Ministarstvo Pomorstva i Saobraćaja sebi dozvoljava ludost da sistematizuje nova radna mjesta u Inspekciji Sigurnosti Plovidbe koja su nazvani pomoćnik ili asistent inspektora plovidbe na kojima je tražena školska sprema strukturirana tako da on ne mora čak imati ni ispit za voditelja čamca. Zamislite situaciju da vama na moru, dođe da vas kontroliše neko ko nema ni ispit za voditelja čamca, a koji ste vi dužni imati ako biste uopšte sa svojom barkom izašli na more. O čemu pričamo? Da li je to ozbiljna situacija?“

Akcija gašenja požara na brodu u marini Porto Montenegro 2018, Foto: Antonela Stjepčević

Da je kontrola na moru nedostajuća, saglasan je i kapetan Rajko Čavor:

„Recimo prošle godine kad 150 glisera iz Kotora ili Tivta krene brzinom od 25 do 30 čvorova kroz Verige, ili pored Bijele, ili pored plaža, tada zaista moramo stati i da podvući crtu- da li je to naša budućnost? Iako do sad nismo imali nekih incidenata, nemoguće je predvidjeti. Mnogo mladih ljudi koji nisu kompetentni uzima brze čamce i glisere i vozi ih cijeli dan. Trenutna situacija sa ovolikim brojem inspektora je nemoguća, nemoguće je da se radi. U ljetnjem periodu je toliko prestupa, toliko se može kazni naplatiti da se još 10 inspektora može dovesti. A ti inspektori bi morali iskontrolisati brzinu brodova, nepoštovanje sidrišta, što je poseban problem kad je Boka u pitanju. “

Nophodno je integralno planiranje pomorskog saobraćaja, svjesni su i u Upravi pomorske sigurnosti.

„Upravo zbog toga i ova IPA 2, ona će regulisati i sam „safety to navigation“ pomorske plovidbe, od samog ulaska u zaliv, jer u samom zalivu vi sad nemate odvojene separacione zone u planovima o plovidbi. To je sad novi zakon o sigurnosti plovidbe definisao, a sve te nelagelne radnje kao kretanje kroz bokokotrski zaliv u Kumboru i Verigama, nelegalno ribanje, skuteri i gliseri, sve ćemo ih posjetiti sa konsultantom i napraviće s ekratka studija koja će rezulturati svim daljim aktivnostima u poboljšanju sveukupne situacije. Ta studija će se raditi do nove godine,“ kaže za Žarko Lukšić.

Jedriličarski klub Delfin Tivat, Foto: Antonela Stjepčević

Jedan od posebnih izazova u Boki je kontrola kretanja plovnih objekata, za koju još uvijek ne postoji sva potrebna infrastruktura.

„Uprava pomorske sigurnosti već je poduzela mjere proširenja nadzora bokokotorskog zaliva sa IPOM 2017 (predpristupna sredstva koja koristimo od EU) i planirana je instalacija i nabavka nedostajućih senzora koji će pokriti kompletan zaliv od ulaska do Luke Kotor. Što to podrazumjeva – instalaciju radarskog sistema, detekciju plovila sa CCTV kamerama, tako da našom analizom i praćenjem unazad godinama, to je neodtajući problem, ali to su sredstva koje nije jednostavno dobiti, i nije jednostavno sistem izgraditi. Međutim, sa VT misom, sistemom za kontrolu i nadzor pomorskog saobraćaja, mi smo već dobar dio odradili, samo je ovo neka nadogradnja. Imamo dovoljno iskustva, projekat već kreće i nadamo se da će početkom 2022 senzori biti na svojim mjestima.“

U Boki trenutno, ne računajući marinu Luštica Bay, postoji čak četiri pomorska granična prelaza, što znači da jahte i brodovi ne moraju tražiti slobodan saobraćaj samim ulaskom u naše teritorijalne vode, što Žarko Lukšić objašnjava kao zahtjev koji postavlja razvoj nautičkog turizma.

“Mi kao uprava moramo se prilagoditi tome. Napravljene su tri velike marine, jedna je na otvorenom moru (Luštica Bay), dvije su u zalivu (Porto Montenegro i Porto Novi) i svakako na to ne možemo uticati.“

Kapetan Čavor tvrdi da sistem mora biti bolje postavljen:

„Jednostavno, trebamo više vremena posvetiti i napraviti to profesionalno. Da se zna kad brod uplovljava u Boku Kotorsku, koje su njegove dužnosti. Mora da se uvede raporting point, momenat kad svi, apsolutno svi koji uplovljavaju u Boku Kotorsku moraju da se jave bilo kome, ili Lučkoj Kapetaniji, ili Bar Radiju, bilo kome. Da se zna da je određeni plovni objekat uplovio u Boku Kotorsku. Mi onda možemo da znamo kakva je ukupna situacija u zalivu.“

U susjednoj Hrvatskoj sistem drugačije funkcioniše. Na primjer, jahte ne smiju isploviti iz Boke pored Ponte Oštro i zaputiti se u Dubrovnik, moraju se prijaviti u ulaznoj luci Cavtat i dobiti slobodan saobraćaj. Zbog čega ne regulišemo situaciju na sličan način, ostaje otvoreno pitanje.

Nastavlja se…

 

Projekat „Lokalni mediji za aktivne zajednice: Istraživačke priče o moru“  je podržan je kroz program „Podrška lokalnim medjima – priče iz prve ruke“ koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje – CGO, B film, SHARE fondacija, Institut za poslovnu i finansijsku pismenost. Program finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave Vlade Crne Gore.

Sadržaj ovog programa je isključiva odgovornost Radio Tivta sa Radio Bruškinom, i ne mora nužno odražavati stavove EU, Ministarstva javne uprave ili CGO-a, B filma, SHARE fondacije i IPFP-a.