Monografija o 40 godina HIKa

Iako štampana u svega 100 primjeraka, jedna knjiga ovih dana privlači posebnu pažnju.

U bogato ilustrovanom ruhu, većeg A4 formata, stala je priča o jednom posebnom razredu, prvoj generaciji humanističko-kulturološkog odjeljenja kotorske Gimnazije koja u ovoj 2020., proslavlja 40 godina mature. Riječ je o tzv HIK razredu koje je još tada proglašeno najboljim u inače dugoj istoriji renomirane kotorske Gimnazije. Kako je napisao Dragan Popadić, novinar i poeta, jedan od učenika koji su pripadali tom razredu, “Kad nekom kažeš HIK njemu to zvuči kao pijanstvo. I nama, isto. Samo ne od alkohola nego od snova“.

Jedinstven primjer obilježavanja godišnjice mature, jednostavno se zove “Naših 40” i od prve do poslednje 222.-ge strane govori o svestranosti, mladosti; poseban dio sadrži poeziju, prozu i slikarstvo, a postoje i stručne stranice, posvećene teoriji književnosti, menadžmentu, pravu, sportu i šahu.

Od 35 imena u HIK dnevniku, na početku su date 34 lepršavo i lako napisane biografije, Na žalost stihija koja je gotovo snagom kataklizme pogodila crnogorsko primorje tog dalekog aprila 1979., odnijela je njihovu školsku drugaricu, i zato je monografija u cjelosti posvećena upravo njihovoj Mini. I Mina će sa svojim školskim drugovima, sa svojim maturskim odjeljenjem, biti na svim kasnijim ekskurzijama, na improvizovanoj maturskoj večeri organizovanoj daleko od zavičaja u šibenskom hotelu “Ivan”, svim žurkama i druženjima. Biće sa njima kada kao prva generacija osamnaestogodišnjaka otiđu u Armiju, kada upišu i završe fakultete, kada budu zasnivali porodice, na Vladovim koncertima “Muzičke radionice”, na Ljubovim izložbama, promocijama Snježaninih i Draganovih knjiga… u svim “Dvorovima” i “Konobama” njihovih okupljanja. Svuda. Pa i na stranicama “Nasih 40”.

Bogata foto galerija u kojoj se smjestilo na desetine fotografija nastalih u minulim decenijama, zapravo je svojevrsni, autentični vremeplov. I te fotografije, od kojih mnoge već lagano žute, na njihov opušten način otrgle su od zaborava ovo posebno odjeljenje.

HIK nikada nije zaboravio svoje profesore, u srednjoj školi bila je to prezentacija struke i posvećenosti, ljubavi . I možda  najrječitije o toj posebnoj relaciji, govori naslov recenzije prof. dr Steva Nikića “Hvala što ste bili naši učenici”.

Svaka stranica knjige odiše nekom pričom, pa je takav i omot na kome je vrhunskim manirom grafički dizajner postavio sliku umjetnika Ljuba Popadića “Sjećanje na Kotor”. Na toj slici osobite dubine, postoji lik djevojčice, obrisi Starog grada Kotora i neuobičajen detalj u slikarstvu – interfon. Upravo pored tih dugmića interfona, Ljubo je ispisao imena njegovih školskih drugova pa je na osoben način i njegov HIK postao dio njegovog stvaralaštva i opusa.

Ova knjiga samo je po formi monografija, Zapravo predstavlja omaž jednom razredu, jednoj generaciji, jednom vremenu. Govori o velikoj djeci i malim ljudima, kako znaju ponekada da zovu maturante, i vrlo je inspirativna, topla i poučna.

Urednik monografije je Berislav Latković, a na naslovnoj strani je slika Ljubomira Popadića.