Moj muzej- Boka Kotorska: Platforma za digitalnu prezentaciju kulturne baštine Boke

S ponosom ćemo reći da smo Bokelji, da baštinimo bogatu kulturu koju su na ovim prostorima kroz vjekove ispreplele različite kulture, čak i civilizacije. Što su sve elementi koji definišu kulturnu baštinu neke zajednice, koje su njihove vrijednosti? Ko su nosioci te kulture i koliko je važno njihovo aktivno učešće u njenom očuvanju? To su samo neka od pitanja na koje pokušava da odgovori projekat Moj muzej- Boka Kotorska, koji realizuje istoričarka umjetnosti Maja Marović.

U okviru kampanje Ministarstva kulture Crne Gore „Živimo kulturu“, Maja je pokrenula projekat istraživačkog, edukativnog i kreativnog karaktera koji nudi interaktivnu online platformu za digitalnu prezentaciju kulturno-istorijsko-umjetničke građe koju dostavlja široka publika. Građani su pozvani da dostave građu o osobama, sjećanjima, legendama, običajima, obredima, praksama, umijećima, zanatima, lokalitetima, objektima, govoru, jeziku, upotrebnim predmetima ili predmetima umjetničke vrijednosti, a koji nisu u potpunosti ili nisu uopšte stručno valorizovani, a posjeduju specifičnu vrijednost u kontekstu tradicije jedne porodice, odnosno zajednice. Nakon stručno-naučne obrade, svi će dostavljeni materijali biti dostupni najširoj publici.

Donosimo razgovor sa kreatorkom i koordinatorkom projekta Moj muzej- Boka Kotorska, Majom Marović.

Razgovarala: Antonela Stjepčević

  • Što vas je motivisalo da krenete u ovako sveobuhvatan i zahtjevan projekat?

Za vrijeme lock-downa Ministarstvo kulture je objavilo konkurs s ciljem pomoći nezaposlenim radnicima u kulturi. Pozvali su i umjetnike, i istoričare umjetnosti, i kulturne radnike uopšte, da se uključe i predlože projekte koji bi bili edukativnog karaktera, koji bi imali dimenziju interaktivnosti i eventualno se oslanjali na istraživačku podlogu, ali sa zadatkom da se aktivnosti tog projekta realizuju online. Da ja, kao koordinator projekta mogu raditi online, ali i da angažujem zajednicu, da im učinim pristupačnim nekakav kulturni sadržaj i da omogućim da se oni aktivno uključuju u taj projekat. Čitajući prepozicije konkursa, razmišljajući šta i kako došla sam na ovu ideju, koja je prilično kompleksna i široka, ali se svodi na to da projekat ima i istraživački, i edukativni, i kreativni karakter, i da se trudim maksimalno koristiti nove medije. Projektom želim i skrenuti pažnju na to koliko su malo digitalne tehnologije prisutne u pristupu baštini. U Evropi se puno sredstava ulaže u koncepte digitalne baštine, upravljanje digitalnom baštinom, načinima na koji se građa može obraditi, predstaviti na virtuelnim platformama, učiniti pristupačnom širokoj publici.

Projekti ovakvog tipa nisu uobičajeni , ne postoji neki model na koji sam se mogla osloniti. Zapravo, odlučila sa se za jednu ideju koja je dosta radikalna, jer potpuno izokrećem situaciju. Muzej jeste okosnica u smislu onoga što muzej jeste u tradicionalnom smislu- institucija koja se bavi prikupljanjem, obradom, istraživanjem, čuvanjem i prezentacijom naše kulturne baštine. To su temeljni razlozi zašto uopšte imamo muzeje. To prebaciti na neku virtuelnu platformu obično znači da već postoji muzej kao institucija, koja nekakve svoje zbirke ili izložbe ili selekcije kustosa prebacuje online.

Ja pokušavam razmišljati iz te druge situacije, iz pozicije virtuelnog. Kako to funkcioniše online, koje mogućnosti nam nude novi mediji. Takođe, klasični pristup se zasniva na tome da kustos bira građu koju će prikupiti i pravi svoju selekciju. On je taj koji se pita u mnogo čemu. Krajnji korisnik dolazi na gotovo, ne pita se za sadržaj, ne pita se za to što će i na koji način biti prezentirano. Ja smatram da su ljudi ti koji su snaga kulture, da je zajednica ta koja je nositelj baštine i definiše šta je to nasljeđe. U suštini, sve se svodi na pojedince koji formiraju zajednicu koja baštini određenu kulturu.

  • Boka Kotorska je specifičan prostor kada je u pitanju kulturna baština. Naravno da imamo muzeje kao institucije, ali jer činjenica da sveobuhvatno istraživanje i analiza naše kulture života prevazilazi ono što je muzej u klasičnom smislu te riječi. Projekat Moj muzej- Boka Kotorska zapravo po prvi put nudi platformu koja ima kapaciteta da uhvati ono što se čini neuhvatljivim, što nam izmiče sa generacija koje odlaze, a upravo je kultura života u pitanju.

Projekat Moj muzej- Boka Kotorska ima naglašen eksperimentalni karakter i koristi nove mogućnosti koje pružaju novi mediji. Oslanja se prije svega na građanstvo. Sigurna sam da ima dosta ljudi koji kući imaju cijele zbirke, ali ne znaju kome da se obrate kako bi te vrijednosti postale dostupne drugima. Imamo situaciju sa Zbirkom Starog kapetana u Baošićima. U onom trenutku kada njega više nije bilo, a nije zapisao sve detalje o predmetima koje je prikupio- što su, odakle su, koju priču pričaju- nije više bilo nikog ko to zna. Hvalevrijedna je inicijativa Muzeja Herceg Novi da se pobrinu za ovu zbirku, adekvatno je obrade i sačuvaju. Ali problem je upravo priča- činjenica da je Stari kapetan sa puno ljubavi prikupljao svoju građu, ali nije imao stručnu podršku kako bi svaki bitan detalj bio istražen, objašnjen i na taj način u potpunosti sačuvan. Ima jako puno ljudi koji nisu ni svjesni koliko bogatstvo čuvaju u svojim sjećanjima, koliko vrijedne priče imaju za ispričati, a koje su važne svima nama. Treba naći načina da nam budu dostupne. Upravo u današnje vrijeme posebno treba razmišljati u tom smjeru.

Najveći problem je bio kako to metodološki osmisliti, kako omogućiti ljudima da se odazovu na toliko mnogo tema koje ulaze u to što jeste naša kulturna baština. Kako im dati prave smjernice, kako pripremiti upitnike i obrasce koji će im pomoći da prođu barem djelimično proces koji prolazi osoba u muzeju, stručnjak. Samim tim zainteresovani učesnik prolazi edukaciju kako se pristupa temama baštine. Onda kroz moju obradu i prezentzaciju,  a nadam se s vremenom  da će biti više kolega koji će mi u tome pomoći, shvate tu vrijednost i ona postane dostupna svima.

  • Ovakav način uključivanja zajednice podiže kolektivnu svijest o vrijednostima i značaju očuvanja svih različitih segmenata naše kulturne baštine, što projektu daje još jednu veoma značajnu dimenziju.

Ideja jeste osnažiti ljude, ispitati što oni doživljavaju kao kulturne vrijednosti našeg prostora. Ovo je dosta eksperimentalno- ja ne znam da li će se ljudi javljati, ko će se javiti, s čim će se javiti. Dakle, postoji jedan element rizika. Informisala sam se o uporedivim inicijativama koje se sprovode u inostranstvu. Ali, u pitanju su već postojeći muzeji koji uvode publiku u prezentaciju sadržaja, ali na neke već definisane teme. Ili ih pozivaju da dostave neke predmete ili materijale na određenu temu. Ali, ne postoji projekat koji bi im doslovno omogućio da definišu u kojem će to smjeru da ide. A Moj muzej- Boka Kotorska upravo ostavlja tu mogućnost svakom učesnikui u procesu.

  • Na koji način ćete animirati građanstvo da vam se pridruži?

Prethodnih mjesec dana sprovodim promotivnu kampanju projekta kroz Viber zajednicu i Facebook, jer sam shvatila da danas moraš biti transparentan i vidljiv. Ljudi su na društvenim mrežama. Ja učim i ispitujem kako reaguju na koju količinu sadržaja, kako da prezentujem informacije da a to bude prijemčljivo, da iza svake teme postoji naučni uvid. Za potrebe prezentacije nekih sadržaja konsultujem više stručnih i naučnih radova da isfiltriram informacije koje su u maksimalnoj mjeri tačne i relevantne i da to prilagodim širokoj publici prema kojoj se struka mora otvarati. Doslovno- želim smanjiti jaz koji postoji između stručne, odnosno naučne, i laičke javnosti. Čini mi se da su stručna i naučna zajednica prije svega okrenuta pisanju naučnih radova, često bivajući odvojena od sadržaja koji se zapravo njih tiču.

Ja zapravo kroz ovaj projekat mapiram materijalnu i nematerijalnu baštinu. Kroz taj proces ću vidjeti koliko je zajednica zainteresirana i na što su posebno osjetljivi. Ono što mogu reći na osnovu iskustva u posljednjih nekoliko godina od kad sam se vratila u Boku je da ljude zaista zanima kultura uopšte i kulturna baština. Opšta klima čini da situacija djeluje očajno, stičemo utisak da ljude ništa ne zanima, da im nije ni do čega. Ali to nije tako. Potrebno je otvoriti kanale kako bi se uspostavila komunikacija. Dok sam bila pripravnica u lokalnoj galeriji, imala sam iskustvo sa dosta ljudi koji se vraćaju, koji su zainteresovani i uvijek gladni novih sadržaja i razgovora o kulturi. Shvatila sam da taj interes postoji . Da ga nisam prepoznala, nikada ne bih ušla u projekat Moj muzej- Boka Kotorska.

Sada ću kroz komunikaciju sa građanima i kroz poziv koji sam poslala institucijama i stručnjacima vidjeti koliko su zainteresovani da se uključe u ovaj projekat.

  • Vječiti problem u Crnoj Gori je nedostatak sredstava za projekte u kulturi koji nisu primarno komercijalnog karaktera.

Svakako da ne zavisi sve od odgovornosti pojedinaca u institucijama kulture. Zavisi mnogo i od raspoloživih sredstava. Ako će neko u okviru neke istitucije da se bavi ozbiljnim projektima, potrebna su mu dodatna sredstva. A ozbiljni projekti, pogotovo naučnog karaktera, traže timove ljudi i traže velika ulaganja.

Konkursi poput ovog koji je raspisalo Ministarstvo kulture ulivaju nadu. Ja lično nisam imala posebnih očekivanja, predala sam projekat, a na kraju se ispostavilo da sam dobila sva sredstva koja sam tražila. Trudila sam se da planiram budžet na način da se kroz projekat izvuče maksimalan efekat, dok svi mi koji smo angažovani radimo posao za više ljudi, a sve u želji da projekat uspije. Da se postavi dovoljno široka i sveobuhvatna platforma koja može dalje da se razvija.

Projekat jeste kratkoročan, traje tri mjeseca. Ali moja ideja nije da on bude završen za tri mjeseca, nego da iskoristim to vrijeme da postavim platformu koju naknadno možemo svi zajedno razvijati. Nadam se da će se okupiti tim ljudi, a bitno je naglasiti da se platforma koju razvijamo kasnije može koristiti i za brojne druge projekte.

  • Nakon Viber zajednice i stranica na društvenim mrežama, pokrenuli ste i tehnički veoma kvalitetan web sajt kojim su definisani okviri i smjernice, ali i ponuđeni alati stručnjacima i laicima koji su zainteresovani da se uključe.

Web sajt je postavljen kao platforma za prikupljanje, obradu i prezentaciju građe koju dostavlja široka publika, a podijeljen je na tri segmenta koji se tiču građanstva, istraživača i umjetnika. Web sajt je veoma kompleksan, bila mi je potrebna podrška IT stručnjaka. Moram zahvaliti Igoru i Darku Mariću, koji su tehnička i kreativna podrška. Igor je dizajner i zaslužan je za logo projekta Moj muzej- Boka Kotorska, za sva kreativna rješenja, dizajn Vodića za djecu, dok je Darko IT inžinjer koji potpisuje softverska rješenja. On je iz svog entuzijazma i velike želje da ovaj projekat uspije uložio mnogo znanja i vremena da bi omogućio ljudima da preko sajta na najjednostavniji dostave svoju građu. Data im je i mogućnost da skinu obrazac koji sam pripremila, a Igor dizajnirao u PDF, koji mogu ispuniti u slobodno vrijeme i poslati putem maila ili na drugi način.

Viber i FB su bili dio kampanje koja ljude priprema i otvara za ovu priču, dok mi pripremamo materijale za sajt.  Pokušavam stimulisati građane Boke da razmišljaju o temama koje su njima važne, da shvate da jesu važne za širu zajednicu, da imaju vrijednost  te da kao takve trebaju biti obrađene na pravi način i sačuvane od zaborava.

  • Kada je u pitanju svijest o značaju naše kulturne baštine, stavili ste pred sebe još jedan veoma zahtjevan cilj, a to je komunikacija sa najmlađima. To je posebno zahtjevno kada znamo da djeci znanje najbolje dolazi kroz igru. U tom smislu su jedna od najznačajnijih target grupa vašeg projekta roditelji i nastavnici.

Baš zbog situacije sa epidemijom koronavirusa i ograničenjem kretanja, ljudi su više kod kuće, pa sam krenula od toga da je to idelana prilika da ukućani razgovaraju o nekim stvarima za koje prije i poslije možda nemaju vremena. Nekad pitam djecu da li su razgovarali sa bakom ili djedom ili nekim starijim nekad o tome kako je prostor izgledao kad su oni odrastali, kako su se igrali. Ne, nisu nikada. Da li su vam pokazivali stare albume? Nisu nikad. Razmišljala sam da bi bilo zanimljivo da stimulišemo djecu, koja su već u potpunosti interaktivna i kroz mobilne telefone, laptope, kompjutere, koji su naša nada u budućnost, u koje treba najviše ulagati, da razgovaraju sa starijima, kojima možda nisu te tehnologije toliko dostupne, da rade zajednički.

To za djecu može biti edukativno na više načina. Oni će razgovarati sa starijima, naučiće nešto iz razgovora sa ljudima koji su živi nosioci naše baštine, a onda će dobiti zadatak. Izradili smo Vodič za istraživanje baštine, smatrajući da je to najbolji način da ih uvedemo u priču. Nisam htjela samo da im damo suhoparne smjernice, već da steknu znanja i iskustva koja će kasnije biti primjenjiva i na druge projekte. Igor se potrudio da sve to dizajnira dopadljivim ilustracijama, kako bismo uspjeli da im se približimo što više. Nadam se da će djeca dobro reagovati, da će ih nastavnici i roditelji pozvati da se uključe. Biće im potrebna pomoć i podrška. Ponoviću i ono što sam im poručila u vodiču- mogu se osjećati kao detektivi . To je jedna vrsta detektivskog posla. Ja se često tako osjećam kad nešto istražujem, u svemu ovome postoji i segment zabave, koji je obećavajući kad pristupate djeci.

  • Vi ste autorka kompletnog koncepta i svih sadržaja na mrežama i na sajtu. Pomenuli ste tehničku podršku i entuzijazam Igora i Darka zahvaljujući kojoj je Moj muzej- Boka Kotorska postavljen na noge u nevjerovatno kratkom roku. Ali, biće vam neophodna i podrška kolega kako bi Muzej u potpunosti zaživio na način kako ste zamislili.

Moram se već sad zahvaliti stručnom konsultantnu Igoru Lazareviću, etnologu i antropologu, čije vrijeme tek dolazi. S Igorom sam provela sate i sate u razgovoru o istoriji, o istoriji umjetnosti, o etnologiji vezano za područje Boke Kotorske. Igorova pomoć je od krucijalne važnosti, jer mi je bio potreban neko ko je komplementarne struke, ne želim  da se pravim stručnjakom za sve segmente baštine. Ja mogu istraživati kustosku ulogu, mogu istraživati u oblasti muzeologije, mogu obraditi dosta toga. Ali mislim da je uvijek potrebno drugo mišljenje stručnjaka. Očekujem da će biti dosta građe, pa se nadam i odazivu kolega. Od odaziva ljudi će zavisiti hoće li ovaj projekat zaživjeti ili neće.

Trenutno radim jako puno kako bih sve postigla u zadatom roku, s ciljem da pokažem što sve mi  možemo u okviru ove priče. Život projekta Moj muzej- Boka Kotorska zavisi od zajednice, stručnjaka, od kolega, od podrške institucija, ali i sredstava. Nadam se da će podrške biti. Entuzijazma ne nedostaje. Mi imamo kvalitetne stručnjake i u institucijama, i one za koje ne znamo, a koji mogu da nam se jave, da dobiju prostor za koji su osjećali da ga nisu imali ili ga nemaju, i da pokušamo zajedno da stvaramo neku trajnu vrijednost.

 

 

Naslovna fotografija: Boka News