Milan Draško: Ostanite doma i sjetite se nečeg lijepog

Crnogorski velemajstor, član tivaske Mimoze Milan Draško je 2006. godine pobijedio na međunarodnom šahovskom tuniru u Bergamu.

Gledajući potresne slike iz ovog italijanskog grada Draško  je napisao lijep tekst i pozvao sve nas da ostanemo doma i poštujemo mjere donijete uv borbi protiv koronavirusa.

Fudbalski praznik na milanskom „San Siru“. Meč Kupa šampiona Atalanta-Valensija odigran je 19. februara, uz prisustvo 40 hiljada gledalaca. Ljubitelji fudbala iz Bergama bodre svoje ljubimce. Velika pobjeda 4:1! Baš niko na stadionu nije mogao pretpostaviti da će euforično slavlje uskoro zamijeniti neizmjerna tuga. Danas gledamo potresne slike iz bolnice u Bergamu. Juče su u Italiji preminule 793 osobe. Dr Massimo Galli, voditelj odjela infektologije u bolnici „Sacco di Milano“ izjavljuje:“Spomenuta utakmica mogla bi biti izvorom  širenja zaraze virusom COVID-19″.

Igrao sam otvoreni šahovski turnir u Bergamu, krajem jula 2006. godine. Boravio u malom mjestu Villa d’ Alme, sedam kilometara od grada. Mnogo nas je iz bivše Jugoslavije. Divna atmosfera. Organizatori Valdo Eynard, Felice Scarpelline i Vittorio Perico sjajno su organizovali turnir. Igrali smo u neobičnom ambijentu, na otvorenom. „Museo storico“ u Gornjem gradu (Bergamo Alta) otvorio je vrata za šahiste. Muzej je u srcu živopisnog Starog grada. U trenucima predaha, dok protivnik razmišlja na potez, posmatrao bih prekrasnu gradsku panoramu. Sunce mi miluje lice. Takav ambijent nadahnjuje, uspijevam pobijediti sa pet poena iz šest partija. Poslije partije šetamo kaldrmom, zatim se spuštamo žičarom. Na bilbordima najava koncerta Gorana Bregovića i njegovog orkestra. Koračamo prema stanici da uhvatimo autobus koji nas vozi do hotela „Emilliano“. U restoranu vodimo beskrajne, bezbrižne razgovore uz  pikantnu „pizzu Sicilianu“ i  pivo. Kako to sada izgleda daleko!

Poželimo našim prijateljima u Bergamu, Italiji i cijelom svijetu mnogo sreće. Niko ne želi da  apokaliptične slike postanu i naša stvarnost. Ostanite doma, družite se s porodicom, čitajte dobre knjige. I sjetite se nečeg lijepog. Sjetite se, recimo, trenutka kad ste se prvi put zaljubili, osjetili „prvu iskru onog najzagonetnijeg od svih ljudskih osjećanja“ (Ivan Bunjin). I biće vam lakše. Nezapmćena kriza učiniće nas makar malo boljim ljudima. Samo da nas posluži sreća.

VM MIlan Draško