Lekcionar i Pontifikal – svjetska kulturna baština

Promocija monografije Lectionarium et Pontificale Catharense – Lekcionar i Pontifikal Kotorske biskupije 1166. autorke Lenke Blehove Čelebić, a u organizaciji JU Centar za kulturu Tivat, održana je sinoć u ljetnjoj bašti hotela „Regent“.

O ovoj monumentalnoj monografiji govorili su Neven Staničić. direktor Centra za kulturu, Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća i autorka.

     „Pohvala domaćinu za organizaciju ove večeri. Siguran sam da ćete uživati u oktrivanju sadržaja ovog najstarijeg manuskripta na prostoru Crne Gore, koji je svojevrsna vremenska, kulturološka i povijesna kapsula. Ona Kotor čuva uz bok najstarijih europskih kultura. Nisu vjerovali da ću ubjediti gospođu Lenku da krene u ovaj poduhvat. Valjda su nam zvijezde bile naklonjene. Jedino je ona to mogla uraditi i ja joj se naiskrenije zahvaljujem. Ovo je znanstveni podvig. Čini nas posebno ponosnim da je nakon toliko godina od otkrivanja u Sant Petersburgu, nama pripala čast da vratimo Pontifikal u fototipskom izdanju, dopunjen  sa znanstvenim  aparatom, u mjesto kome pripada. Hrvatsko nacionalno vijeće priprema još dvije knjige liturgijskog karaktera. Prva je barski Misal iz 1324. godine i posljednji Rimski Misal iz 1906. Želja nam je da potaknemo druge autore“ – kazao je Zvonimir Deković

„Knjiga je sastavljena od 404 stranice, 100 strana autroskog teksta, uz bibliografiju i naučni aparat na 12 jezika. Autorka je u originalnom tekstu pronašla preko hiljadu citata iz Biblije i objavila ih na margini uz rukopisni original. Kažu da je to ako traženje igle u plastu sijena. Preporuku za istraživanje prije dvadeset godina u Argentini Lenka je dobila od današnjeg pape Franja. Čudni su životni putevi i čudni načni da dođemo do nekih stvari. Divna je stavr što se knjiga vratila nazad. Ne znamo kako su se knjige otuđile. Nisu ni drugi bolje prošli. Ova knjiga je jedna od rijetkih i najvećih u Ruskoj Akademiji. Mali prilog od Boke Kotorske.

Možda nismo ni svjesni značaja ove knjige. Priča o baštinjenju je da se baštini tamo odakle je nešto i nastalo. To je evropska tekovina. Ali,, ima tu i priče o imperijalizmu. Mnoge knjige se nalaze po svjetskim centrima, jer su ti ljudi  bili svjesni značaja. Više nego mi. Zato veliko poštovanje za ovo što je uradila gospođa Lenka sa svojim autoritetom i znajem i Hrvatsko nacionalno vijeće.

Dakle, knjiga je iz 12. vijeka. O duhovnoj vrijendosti neću da govorim, ali i mateijalna vrijendost knjige je velika. Tada je to bilo kao da imate vilu sa bazenom Nije svako mogao imati ovu knjigu. U 12. vijeku u Kotoeru su slušane misli svetog Avgustina, Grgura Velikog, Tome Akvinskog i drugih. O njima se raspravljalo na dnenvoj bazi u našem malom Kotoru, u Boki Kotorskoj. Zato je ovo bogastvo svjetske baštine. Dio tog bogatstva smo vratili kuću i na tome smo ponosni“ – rekao je Neven Staničić

 „Zahvaljujem se Hrvatskom nacionalnom vijeću i Zvonimiru Dekoviću na razumjevanju i podršci. Zahvaljujem se Nevenu Staničiću na svesrdnoj pomoći. Takođe, zahvaljujem se ekipi. Nije važno samo napisati knjigu, već je važan i tim sa kojim sarađujete i koji doprinosi uspjehu djela. Tu su vrsni grafičari i štampari iz Novog Sada. Knjiga je doista prekrasna. Ova liturgijska knjiga je složena od dvije cjeline, to su Lekcionar i Pontifikal. Sjetite se prošle godine smo promovisali Misal. Misal je knjiga koja sadrži procedure i tekstove i postupke misa. Lekcionar je nešto drugo, ona sadrži razna čitanja koja su pretežno odlomci iz Biblije. Ali, ona sadrži i odluke Sabora Katoličke crkve. Pontifikal je knjiga u koju su upisane sve procedure i postupci koje mora da obavi biskup u toku svog službovanja. To su postavljanja opata, primanja sveštenika, osveštavanja groblja i crkvi itd. Svi ti postupci su bili veoma važni za jednog biskupa koji je imao velika ovlašćenja i velika zaduženja. Ove dvije knjige su bile sašivane u jednu. Ne znamo zašto, možemo samo da nagađamo. Vidimo da je tu knjigu radilo više ruku, više pisarskih generacija. Treća cjelina u ovom vrijednom rukopisu je prepis propovjedi velikih crkvenih otaca. Četvrta cjelina su kotorske Povelje i odredbe Statuta. I njih su upisivali na margini, na praznim mjestima, kojih nije bilo mnogo. To je ušlo sa nekim razlogom. Nekome je to bilo važno, da se ne zaboravi. Ima jako puno zanimljivosti. Za čovjeka sa ovih porostora ova knjiga je ne samo lijepa nego i korisna. Ima mnogo istorijskih informaicja, muzičkih informacija, informacija iz diplomatije. Ima tekstova koji su napisani preko starih, izgrebanih. Pergament je bio jako skup, pa su stare tekstove izgrebali i pisali novi. Mi naziremo te stare tekstove, ali teško možemo a ih pročitamo. U 18. vijeku knjiga je još bila u Kotoru. Imamo svjedoke. Ali, onda je nekako dospjela do Sant Petergsburga, kao svojina mjesnog katoličkog seminara. Ko je ponio knjigu iz Kotora do Sant Petersburga ne znamo. Pretpostavljamo da je bio katolik. Vjerovanto je to bilo u jeku turskih ratova. Možda ga je dotični htio sačuvati od požara.

Ja sam se jako potrudila da knjiga bude zanimljiva i laiku. Potrudila sam se da knjigu učinim čitkom jer ona pripada crnogorskoj baštini. Knjga je jako pregledna. Knjiga je posvećena don Antonu Belanu, koji je bio moj veoma dragi saradnik. Imala sam čast da sarađujem sa njim od kako sam došla u Crnu Goru, od 1993. godine“ – rekla je Lenka Blehova Čelebić.