Kristina Bačić: „Letenje je ispunjenje snova a šah ljubav i hobi“

Prva žena vojni pilot u Crnoj Gori je Kristina Bačić. Gostujući u program Radio Tivta sa slušaocima je podijelila priču o karijeri, planovima, hobiju izrazivši nadu da će vojno vazduhoplovstvo što prije dobiti još jednu ženu-pilota:

Ovo nije bila porodična tradicija sa namjerom ali je tako ispalo. Naravno, to je jedan divan poziv koji mi je drago što sam izabrala. Od malena sam odrastala u porodici u kojoj je uniforma bila prisutna. U početku nisam ozbiljnije razmišljala time da se bavim ali sam, vremenom , shvatila koliko je to divan poziv. Odlučila sam da se upustim u te vode i pratim očeve stope”.

Poručnica Bačić se 2013 prijavila na konkurs koji je raspisalo Ministarstvo odbrane za vojnog pilota na vojnoj vazduhoplovnoj akademiji u Atini, bazi koja je desetak kilometara sjeverno. Prvih godinu dana je učila grči jezik i savladala osnove komunikacije i kako kaže, dovoljno za polaganje ispita na tom jeziku:

Kasnije nas šalju na akademiju koju smo izabrali. U mom slučaju je to Akademija Ikaron. Traje četiri godine, obuhvatala je akademski dio, vojnu obuku i za nas pilote letački dio. Najljepše i najteže uspomene su baš iz tog perioda. Naravno prevladavaju lijepi trenuci”.

Kada je Ministarstvo odbrane raspisalo konkurs u njemu je bio ponuđen ugovor za stalno, prilika koju Kristina nije propustila jer je danas malo institucija koje daju takvu priliku. Vojna stipendija koju je prmala pomogla joj je da riješi dilemu i odluči se za vojnu, a ne civilnu avijaciju. Na Vojnoj vazduhoplovnoj akademiji, koja je trajala pet godina, stekla je visoko obrazovanje koje je priznato i u civilstvu:

“Za ove tri godine koliko radim moje usavršavanje se dosta mijenjalo. Počela sam kao pilot helikoptera, međutim, kako je ušla u upotrebu dvomotorna Cesna, prebacili su me u avijacijsko odjeljenje te sam trenutno pilot aviona. Usavršavam se i trenutno se nalazim u trenaži. Među letilicama ima dosta razlika kada su konstrukcije u pitanju, o drugačijim stvarima se vodi računa i trenaža je sama po sebi drugačija. Ali, i helikopter i avion imaju svoje čari koje mogu da nadomjeste ono što drugi nema”.

Akrobacije jesu bile veliki dio obuke ali su tu bili i letovi u formaciji (dva aviona istovremeno), navigacioni i instrumentalni letovi. Najveći utisak na Kristinu su definitivno ostaville akrobacije koje pružaju nevjerovatan osjećaj. Djeluje teško a tako i jeste tvrdi poručnica Bačić kao i da nema mjesta strahu jer su tu, svo vrijeme bili iskusni instruktori, davali savjete na grčkom jeziku imajući razumijevanja za nju kao stranca:

Ja sam se od malena uglavnom nalazila u muškom kolektivu. I na akademiji sam bila jedna od dvije žene na mojoj godini među 250 muškaraca što je jednostavno vrlomali procenat u odnosu na 10 žena koje su bile na sve četiri godine. Tu sam se pripremila na “muški” kolektiv kada dođem u jedinicu. Međutim, nebi imala nikakvih problema i da se nisam navikavala na to u toku školovanja. Definitivno, kolege su me prihvatili dosta ozbiljno, jednaku njima”.

Pored letenja, Kristinina velika ljubav je šah. Članica je ŠK “Mimoza” Tivat i na poslednjem turniru Premijer lige doprinijela da tivatski šahisti ostanu u društvu najboljih. Ponovo je bila jedina žena u ekipi:

“Ne samo na tom turniru nego sam inače kroz šah bila u manjini. Iako sam na to gledala samo kao na hobi, iskreno, samu sebe sam iznenadila. Drago mi je što sam doprinijela svom timu i uvijek nekako gledam kad igram za neki tim, za bilo koji tim, da dam i više nego kad igram za sebe. Tada imam nekog udela u našem plasmanu. Poveznica između šaha i letenja mogla bi biti timska igra, pripreme. Kao što svaka partija nije ista tako ni svaki let nije isti. Na šah trenutno gledam samo kao na hobi jer uz profesiju kojom se sada bavim imam vremena samo za to. Naravno, za ću dati sve od sebe da pomognem ekipi “Mimoza”.

Poručnica Vojske Crne Gore Kristina Bačić je poželjela da helikopterska eskadrila uskoro dobije još žena pilota kao i drugi vodovi oružanih snaga. Kaže da ovaj poziv nebi mijenjala ni za jedan drugi. Kolege su je prihvatili kao jednu od njih, a to što je žena kaže nije predstavljalo nikakvu prepreku. Ženama je poručila da se ne boje, da slijede svoje snove ako je to neto što zaista žele, da se upuste i da ih čeka dosta rada.

Kad sam upisivala akademiju znala sam da ću provesti 4-5 godina učeći. Godine je bolje uložiti u nešto kvalitetno, nešto što ću zaista da volim, nešto što će mi donijeti sjajnu budućnost, usavršavanje. Žene ne trebaju da se boje predrasuda i loših komentara koje daju ljudi koji ne misle dobro. Neka slijede svoje snove a samo učenjem i svojim trudom doći će do cilja. Morate se nečega odreći da biste nešto dobili a ja sam više dobila nego što sam se odrekla”.