MARMELADA Piše: Mašo Miško Čekić Pet minuta prije kraja drugog časa učiteljica bi odredila dva učenika da iz školskog ekonomata donesu korpu sa marendom. Bile su to one starinske vrbove korpe sa dvije drške, poznate kao korpe za robu. Za svakog đaka dvije fete škuroga kruha, a u...
IZA TREĆE NUNCIJE piše: Miško Mašo Čekić Bogatstvo i ljepota bokeških narodnih običaja i vjerovanja danas su samo djelimično sačuvani. Globalizacijom svekolikog načina življenja uvode se novi običaji koji nemaju dodirnih tačaka sa golemom baštinom predaka. Odbacujemo tu stečevinu vjekova, uglavnom stručno ne proučenu i analiziranu, ne...
PANADA, BAKALAJ I OČENAŠ
Piše:Mašo Miško Čekić
Od IV vijeka hrišćani proslavljaju Božić, kao dan rođenja Isusa Hrista. Iz sačuvanih izvora utvrđeno je da se Božić proslavljao 336.godine. U različitim kulturama i istorijskim periodima proslava Božića postepeno je prerasla u jedan od tri najznačajnija crkvena, potom i državna praznika, sa nizom opšteprihvaćenih, ali i lokalnih običaja. Tako je bilo i u našim krajevima mada, sem u predanju, nema mnogo sčuvanih dokumenata o proslavi Božića sve do XIII stoljeća. Posebno je malo sačuvanih opisa običaja uz ovaj praznik, pa pomen Božića u Statutu Dubrovnika iz 1272. godine prevazilazi lokalni značaj. S obzirom na veze Bokelja i Dubrovčana toga doba, privredne, trgovačke ali i porodične, može se tvrditi da su Badnjak i kalenda na isti ili sličan način prisutni u Boki Kotorskoj XIII stoljeća.
TIVAT 1900.GODINE
Piše: Mašo – Miško Čekić
Na prostoru današnje tivatske opštine 1900. godine, prema zvaničnoj Carsko - kraljevskoj statistici Austrougarske države, živio je 4.131 stanovnik. Prema podacima iz popisa stanovništva, koje je te godine sprovedeno u toj velikoj državi, oni su živjeli u 977 kuća, a ukupno zemljište raspoređeno je na 13 katastarskih opština, koliko je bilo naselja.
I CUKAR JE PULITIKA
Piše: Mašo Miško Čekić
U ulici mog djetinjstva djeca su imala najljepše, jedinstvene i nikada zaključavane vrtove za igru. Kotorski bedemi, Marovina i padine Pestingrada od Škurde do Svetog Stasija, Špiljasrke kanice, Banj i svaka baština i avlija od Gornje Tabačine do Zlatnih njiva. Sve je bilo naše, pa i onda kada su dvije sestre, najstarije Tabačanke, vikale sa tarace:
‘’ Ala, ala, mularija, od vas se počinut ne može ‘’- uz salvu drugih poruka na italijanskom .
Mi bi se samo zaklonili iza zida i nakon par minuta nastavljali sa grajom, što god da smo radili. Nikada iz inata. Graja je bila dio nas i ništa više. U našim vrtovima za igru nama nije bilo nepoznanica. Ni zabrana. Znali smo svaki kamen, draču, među, ogradu, prečicu, bunar i posebno – svaku voćku. Nije ih bilo previše. Nijesmo baš kidisali na stabla blizu kuća, ali ona podalje, bila su naša. Plodovi šipaka, ljutih i slatkih svejedno, pa košćele, armelinke, đanje i smokve često su završavali u našim špagima. U tim našim vrtovima bilo je malo kuća, ograda, puteva, pasa i drugih prepreka, pa smo uživali kako smo htjeli.
KARLOVA SETIMANA
Piše: Mašo Miško Čekić
Zadnja je sedmica aprila 1918. godine.
U Kotoru je u toku manifestacija pod nazivom Karl – woche ili narodski rečeno Karlova sedmica, Karlova setimana, po bokeški.
NIŠTA BEZ PIJACE
Piše: Mašo Miško Čekić
Kada su ljudi shvatili da za jednu robu mogu dobiti drugu, javila se robna razmjena, a gotovo istovremeno određuju se i mjesta za razmjenu. Tako su nastale pijace bez kojih ni danas nema trgovine. Stvorene spontano, ostale su nezamjenljiva mjesta u procesu trgovine, ali i kao prostori na kojima se ljudi okupljaju radi druženja i komunikacije. Od nastajanja do danas pijace su ogledalo prilika, posebno u manjim sredinama gdje su vijekovima omiljena sastajališta, naročito nedjeljom i praznicima.