Joksimović: Evidentne su promjene u morskom ekosistemu Boke Kotorske

Šnjuri na 20 metara od kraja na Muo, jata sardela, hobotnice od kila koje se opuštaju u plićini, stotine kila cipola koje samo treba opasati, jedna prelijepa morska kornjača koja se baškari u Stolivu- da li su ovo direktni rezultati uticaja korona virusa na morski ekosistem ili je posrijedi prirodni ciklus uslovljen faktorima van uticaja čovjeka?

Za naučnike je još uvijek rano da daju pouzdane odgovore, ali su privredni ribolovci saglasni- morski život se vratio u Boku jer ima kuda i gdje da se vrati. Već gotovo pet mjeseci nema kruzera, saobraćaj jahti je na zanemarivom nivou, a plićine uz naše obale nisu primarno parkirališta za barke i brodove.
„Definitivno se nešto dešava sa ekosistemom. Smanjena ljudska aktivnost definitivno je uticala da se živi svijet, ne samo Bokokotorskog zaliva, nego kompletnog Jadrana, vrati svojim aktivnostima koje sada nisu ometane ljudskom aktivnošću. Dakle, gdje god je prisutan čovjek, gdje god je prisutna ljudska aktivnost, tu imamo sklanjanje živog svijeta i biježanje od naših aktivnosti. Ova situacija i mir koji traje već mjesecima- nedolazak kruzera, smanjene aktivnosti svih plovila na moru, definitivno pogoduju ribljim populacijama i ostalim živim organizmima u zalivu. Nema buke, nema vještačkih pokretanja vodenih masa, nema podizanja mulja sa dna, tako da očigledno ribe i drugi morski organizmi nalaze svoj mir i šire svoje stanište, odnosno areal, i na mjestima u zalivu ranije, upravo zbog tih aktivnosti čovjeka, nisu mogli biti prisutni,“ objašnjava direktor Instituta za biologiju mora u Kotoru, ihtiolog Dr. Aleksandar Joksimović.

„Razgovori s ribarima koje sam vodio su sporadični. Obalni ribolovci, da ih tako nazovemo- koji ribaju štapom ili iz ruke s obale kažu da dugo vremena unazad nisu primjećivaličak ni one vrste riba koje su karakteristične za plićinu- mačkulje i druge vrste koje su karakteristične za naše obale i žive u mandraćima u šupljinama od kamena. Sada se polako vraćaju. S druge strane dolaze informacije od privrednih ribolovaca da su se u zalivu pojavila jata plave ribe- inćuna, sardele. Činjenica je i da je sad period mrijesta mnogih ribljih vrsta, tako da je očigledno riblja mlađ prilazi kraju. Nalazi litoralni dio Bokokotorskog zaliva kao svoje stanište. Stoga definitivno- i na osnovu naših preliminarnih analiza i razgovora s ribarima- možemo zaključiti da se nešto desilo u ekosistemu mora. Koliko će to da traje, koliko će ovakva situacija da bude aktuelna, ne znamo. Ali, na osnovu ovih istraživanja, kada budemo pisali izvještaj i obrađivali prikupljene podatke i upoređivali ih sa ranijim podacima i izvještajima- mi upravo zbog toga tvrdimo da su nam potrebni dugi nizovi podataka kako bismo neke promjene i nove situacije mogli adekvatno i na naučni način da objasnimo- moći ćemo da kažemo konkretnije i više. Potrebni su nam nizovi podataka daleko u prošlost, da bismo na osnovu cikličnih promjena i prirodnih fluktuacija koje se dešavaju u ekosistemu, i takozvanih Jadranskih ingresija koje svakih devet do 11 godina prodiru u Jadran. Istočno-mediteranska slanija i toplija voda prodire u naše more donoseći fitoplankton i druge nutrijente- dakle veliku količinu hrane i za male i za velike ribe. Tek na osnovu analize svih tih okolnosti moći ćemo da sklopimo kompletnu sliku i konačno kažemo da li se nešto desilo i zašto se desilo, “ objašnjava Joksimović.

Ipak, ono što već sada možemo zaključiti i na osnovu razgovora s ribarima i svih laičkih zapažanja- more je bistrije, ima više morskih organizama uz obale- to je da je dovoljna sasvim mala pauza da se ekološki ugrožene zone počnu oporavljati od posljedica antropogenih aktivnosti. Postavlja se pitanje da li ova zapažanja, a posebno da li detaljne naučne analize i iz njih proizašle preruke stručnjaka sa Instituta za biologiju mora mogu biti od direktnog uticaja na donosioce odluka kada je posrijedi održivo upravljanje morem i priobaljem. Direktor Instituta za biologiju mora, Aleksandar Joksimović, objašnjava:
„Naša naučno-istraživačka aktivnost upravo treba da vodi tom cilju- da damo naučne preporuke, odnosno naučna mišljenja. Na žalost, njihova dalje implementacija ne zavisi od nas. Mi nismo institucija koja može striktno reći da se naše preporuke moraju poštovati. Ali, sva ministarstva, sve agencije, sve institucije sistema koje se bave morem upravo na osnovu naučnih podataka koje mi dajemo i šaljemo i našim učešćem u radnim grupama za pregovore s Evropskom unijom i u radnim grupama za ribarstvo Mediterana, za zaštitu biodiverziteta, za zaštitu Jadranskog mora od zagađenja- upravo oni treba da čuju i prihvate naše podatke i preporuke kao postulat i da ih ugrade u planove i strageška dokumenta koja Crna Gora donosi. Naša mišljenja nisu data napamet, ona su plod dugogodišnjeg iskustva i naučnog rada, razmjene podataka koju imamo gotovo svakodnevno sa sličnim institucijama iz regiona, naše učešće u brojnim međunarodnim projektima koji imaju za cilj stvaranje zajedničkih platformi i preporuka za odgovoran odnos i odgovorno korištenje Jadrana i Mediterana. Sve je to dokaz da naši podaci vrijede, da naši izvještaji imaju naučnu težinu i da svakako trebaju biti inkorporirani u dokumenta kako bi postali postulat našeg budućeg ponašanja i promjene naše svijesti o odnosu prema prirodi, ovdje konkretno prema zalivu i našem moru.“

Na žalost, svjedoci smo da se veliki broj naučnih preporuka zanemaruje u trci za trenutnim ekonomskim interesima, a bez svijesti da je aktuelno postupanje prema morskom i priobalnim ekosistemima neodrživo i vodi uništenju ovih resursa i u ekološkom i u ekonomskom smislu.

Ono što trenutno možemo je uživati u moru koje je znatno manje zagađeno i mutno nego prethodnih godina. Možemo uživati u u ukusnim ribljim zalogajima, jer se čini da je ribe toliko više nego ranijih godina da će se i potpunim laicima nešto zakađiti za udicu.

„Činjenica je da su neke riblje vrste vratile u zaliv i da im niko ne smeta. Niko ih ne ometa da u svom životnom ciklusu budu bliže obali. Nema buke, nema zamućenja mora, nema prekomjernih aktivnosti oko njih. Pretpostavljam da to raduje ribare i da će imati dobre ulove,“ zaključio je gostujući u programu Radio Tivta direktor Instituta za biologiju mora Univerziteta Crne Gore u Kotoru, Dr. Aleksandar Joksimović.

Foto: Zdenka Janković, Muo, Kotor