Jelena V. Đukić: Ako se desila ljubav onda to tako mora biti

Na Post Purgatorijama sinoć u velikoj sali Centra za kultur odigrana je predstava “Bokeški d-mol” pozorišni prvijenac Centra za kulturu Tivat, po tekstu  Stevana Koprivice i u režiji Milana Karadžića.

Ova vješto napisana melodrama, koja govori o ljubavi dvoje mladih, živi već svoj drugi rimejk. Specifični mentalitetski obrazac Boke daje ovom komadu posebnu boju i šarm Mediterana. Publika nije krila naklonost prema ovoj predstavi.

U rimejku koji je premijerno izveden na Purgatorijama 2019. ulogu mlade Peraštanke Katarine tumači  glumica Jelena V. Đukić.

Na pitanje kako je „Bokeški D-Mol“ igrati u velikoj sali CZK Tivat a ne na maloj sceni ljetnikovca „Buća“ Jelena V. Đukić kaže:

“Inače se radujem kiši ali danas nisam a i niko iz ekipe jer ova predstava i pripada maloj sceni atrijuma „Buća“  onom kamenu i da je najljepša i za igru i za kompletan doživljaj publike na toj sceni i da joj je tamo dom. Ali, ipak smo i radosni jer  Tivat kuća ove predstave”.

RT: Ljubav se desi tamo gdje i ne treba. Vaše mišljenje o ljubavi u ovom pozorišnom komadu ?

JĐ: Mislim da ljubav ne moze da se desi tamo gdje ne treba , mislim da ne postoji mjesto gdje se treba desiti ljubav ili osoba sa kojom se treba desiti ljubav jer ako se desila onda to tako mora biti. Mislim da je upravo o tome i ova predstava zato što neke stvari jesu jasnije i čistije od svega ostalog  i to jeste ljubav muškarca i žene ali se ne radi samo o toj ljubavi  već o ljubavi unutar jedne porodice, prema jednom gradu prema čitavom svijetu.

Ljubav jeste osnovni pokretač Katarine i zato je jako važna priča koja se mora pričati danas jer imam osjećaj da živimo u potpuno suludom vremenu pogotovu poslije ovih desavanja sa pandemijom. Kao da smo se potpuno ohladili  i da sa nekakvim ružnim sarkazmom gledamo na ljubav i mislim da nam hvali svima mnogo više nego što smo spremni da prihvatimo. Lijepo je igrati ovu predstavu i vidjeti da ljudi pozitivno reaguju na nju i da tako reaguju na ljubav. Obožavam lik koji igram jer radi se o čistim bićima  jer Katarina nije što je samo bijelo samo čisto i ona griješi ali griješi zarad nečega u što duboko vjeruje.

RT: Mjere nisu dopustile da sala bude puna ?

JĐ: Pa teško je pričat o tome ipak sretni smo što igramo. Ova prestava je navikla već 20 godina da puni sale. Svjedoci smo raznih festivala i dešavanja ovih ili onih pobuda  i ljudi su u različitim gomilama na ulicama i u zatvorenim prostorima ali onda dođete u teatar i kažu vam da je tu opasnost.

Razumijem da je jako teško napraviti mjere  ali postaje po malo apsurdno , jer ako smo mi tretirani kao najveca opasnost a sve ostale stvari su kao  mnogo veće nužnosti mislim da ne moramo izvlačiti poruku već nam je jasno gdje je pozorište i u opšte kultura na listi nužnosti i prioriteta-zaključila je Jelena V. Đukić.

This slideshow requires JavaScript.