Učiteljica po struci, Jelena Pantić iz Beograda, poslednjih godina je i kouč iz hobija, što joj sve više postaje profesija. U Tivtu ie živjela 10 godina, a sada dolazi uglavnom tokom školskih raspusta i praznika, ali planira da se vrati za stalno.
O bavljenju koučingom, gošća našeg Radio suncobrana kaže: “Moj hobi je profesionalno opredjeljenje, završila sam brojne edukacije, posle mastera sam upisala Only One koučing trening, koji je trajao godinu dana. Sada sam na superviziji jer mi je namera da postanem samostalni coach – trener, a da bih to po proceduri kurikuluma postala, potrebna mi je supervizija. Kada me moja mentorka predloži Švajcarskoj asocijaciji, onda oni razmatraju moje ingerencije, kompetencije i sve što im je potrebno, tek tada ja zapravo mogu da kažem da sam ? falu membr, i da izdajem sertifikat. To je što se tiče profesionalnog dela, sve više se okrećem koučingu, iako sam planirala da se bavim trenerskim pozivom jer mi je to sigurna zona, a mi u sigurnim zonama najbolje plivamo.
Jelena pojašnjava da trenerska pozicija podrazumijeva grupne treninge edukacije, a koučing rad jedan na jedan. Najčešće postoje timski i grupni koučing tretmani i sesije, sve zavisi šta je nekome potrebno:
“Ako neko zove na „In House“ treninge, onda se rade i grupni koučing treninzi, mada trening i koučing ne mogu da se hiruški razdvoje, jedno ide sa drugim. Kada neko oseti potrebu da mu je važno da sa nekim popriča, da ga motiviše, onda ide na koučing sesije. Momenat u kome čovek proceni da mu je neophodna podrška, je kada je spreman da izabere za sebe onoga ko mu odgovara u smislu koučing sesija. Ja imam svoj blog za sada i to je sve. Zapravo, na tom blogu se ne reklamiram već pišem za svoju dušu, ako se jedna duša u tome prepozna, ja sam uradila veliku stvar! Bavim se emocionalnom inteligencijom, uverenjima, vrednostima, emocijama, svime onime što nas svakodnevno sačekuje, sapliće, ometa ili pak što nam pomaže da preživimo uspešno dan onako kako želimo.
Desilo mi se da se jave preko bloga, ali najčešće me klijenti pronalaze lično kroz razgovor, prosto me prepoznaju.”
Sličan se sličnom raduje, naglašava ona i klijenti je za sada otkrivaju u razgovorima i neformalnim druženjima:
“Obično se predstavim i kažem šta ja to radim, uglavnom privatno, to je ono što radim samostalno. Ono što radim u mom studiju iz kojeg sam potekla, to je neka druga priča.
Najčešće ljudi kažu da je sve u redu, generalno, da ne znaju šta im nedostaje. Kada na prva pitanja odgovaraju sa ne znam, to je onda odlično polazište za jednog kouča, zapravo da pomognete klijentu da sazna šta je to što ga ometa.
O tome kakva je razlika između psihologa, iza koga stoji fakultetsko obrazovanje i kouča, koji napreduje zahvaljujući različitim obukama, Jelena ističe:
“Mislim da svako ima prava da radi, za svakog ima posla. Psihoterapija se bazira najviše na prošlosti, a koučing sesije su uglavnom skoncentrisane na sadašnje vreme. To je jedna osnovna razlika, mi se bavimo sadašnjim vremenom. Svi mi koji smo završili koučing po Envelope metodologiji smo vrlo svesni ekologije. Ukoliko vidim i mislim da ne mogu da pomognem klijentu, ja ga neću dalje zadržavati. Uputit ću ga neuropsihijatru ili nekom drugom stručnjaku za kog mislim da može da mu pomogne. Nema straha da ćemo napraviti neku štetu. Jako je važno kada prepoznam da ne mogu pomoći klijentu, da kažem da je do mene. Do mene je, ja sam probala i dalje ne mogu, ne umem. Uz podržavajuće razgovore, nastaviti kontakte u daljem periodu. Čisto da vidimo kako se taj neko oseća dalje.”
Ovakva vrsta posla je komadić, koji joj je nedostajao: “Potpuno intuitivno sam se opustila, a onda zaljubila u metodologiju koja je zaista jedna plemenita, divna nauka i umetnost, tako da je to onaj komadić koji mi je nedostajao. Sada sam potpuno u to sigurna.
Jelena Pantić ovo ljeto u Tivtu provodi vrlo aktivno, pored boravka na plaži, te komunikacije sa klijentima, prati i brojne događaje.
“Uvek idem na pozorišne predstave, pratim promocije knjiga, dešavanja na rivi Pine, volim Letnju pozornicu, tu se osećam divno. Došao je „Jadran“, beskrajno se radujem, meni je ovde uvek lepo. Svaki dan mi je novi izazov, ispunjen maksimalno, kupanje, druženje sa starim prijateljima.. Posebno bih da pohvalim Ćelavu pjevačicu“, jako mi se sviđa. Volim mediteransku priču, motive, divni Bokeški jezik. Baš sam se lepo provela, interakcija sa publikom, blizina glumcima sve je jako lepo. Svaka pohvala za predstavu.”
Od čega zavisi njen povratak u Tivat za stalno, pitamo je na kraju:
“Ideja je jako blizu, a ideja je najskuplja stvar na svetu. Ona se radila letos, sad je plan, a posle plana sledi planiranje. Ono što su neka moja razmišljanja, jeste da se sledeće godine u avgustu oprobam ovde u trenerskim vodama. Pripremam jedan lep program koji će biti poklon svima onima koji žele da ga poslušaju.”
Jelena nam povjerava da se tome vrlo raduje, jer je u Tivtu čekaju dragi ljudi sa kojima bi željela da radi, a prepoznati pravi trenutak za nešto je poput umjetnosti.