Jelena Bošković : Kostimi, instalacija, zvuk, sakralni objekat

„Često je rizik ovakvih izložbi da se postavka ne izgubi u prostoru ili da nadvlada isti. Odraditi tako da se djela srode sa prostorom a opet da budu dovoljno jaka da izadju iz njega, kako bi ispričala priču, poduhvat je samo za one sa velikim iskustvom ali i smjelošću„, rekla je Jelena Bošković, istoričarka umjetnosti otvarajući izložbu „Šapat“ Ljiljane Petrović u kotorskoj crkvi sv Pavla. Radi se o multimedijalnoj izložbi kostimografkinje iz Beograda koju čine kostimi i digitalni radovi posvećenih sjećanju na zaštitnicu grada Blaženu Ozanu, čija se isposnička ćelija i nalazi u kompleksu crkve Svetog Pavla.

Petnaest kostima na kojima preovladava bijela boja, oslobodjena svih boja, koja simbolizuje sve i ništa u isto vrijeme, crna koja nas najčešće asocira na tamu, međutim, ona je simbol tajanstvenosti, autoriteta, dramatičnosti, moći, nezavisnosti i u kojoj je prisustvo svih boja i kostimi radjeni u nijansama sa palete zemljanih tonova od kojih neki simbolizuju poniznost, žudnju i vječnost.

Čini se kao da će ovi kostimi svakoga trenutka početi da se kreću kroz prostor. Ipak nemoguće je ne zastati pred instalacijom koja simbolizuje krila, baš onakvima kakva ona jesu, teška i masivna, dostižna samo onima koji su dorasli da ih sa lakoćom, bez straha nose.

Kostimi, instalacija, zvuk, ambijent sakralnoga objekta, odsjaji od pločnika kada dolazite do ovoga prostora, miris tamjana koji se širi ulicama ovoga grada, obilje su prijatnih osjećaja za sva čula onoga ko posjeti ovu izložbu.

U ovoj priči posjetioci nisu posmatrači, već aktivni učesnici koji svojim emocijama i snagom misli čine poslednji ali neraskidivi dio ove cijeline“, istakla je Bošković.