Iz Argentine u Tivat pod iglu meštra od tetoviranja

„Uz svo poštovanje ostalih kolega, „Tatoo shop Montenegro“ je jedini legalni studio u Boki“, kazao je u Radio Suncobranu Zvonimir Grabić, diplomirani grafički dizajner i tatoo majstor.

  • Moja mentorka je Friday Jones koju sam upoznao u Porto Montenegru, nisam imao dodirnih takčaka sa tetoviranjem, međutim grafički dizajn je dobra podloga za ovo čime se sada bavim. Divno je to što ne moram ići na neki drugi kontinent da bih naučio nešto o tetoviranju, naprotiv to znanje me bukvalno dočekalo, što se kaže pred pragom.

Obzirom na situaciju sa epidemijom, imate li posla i da li primjećujete brigu i strah kod klijenata?

  • Ljudi se najviše boje toga hoće li tetoviranje da boli i evo sada koristim priliku da kažem da se ne može uraditi tetovaža a da malo ne boli. Uglavnom, gdje ima više mesa tu manje boli, dakle gluteuse trebate popunjavati. Evo nakon ovog razgovora čeka me momak iz Argentine koji je proputovao pola svijeta i odlučio je da će baš kod nas doći na tetoviranje jer smo zvanično i legalno Tatoo shop. Oni neregulisani, a ima ih mnogo treba da znaju da prije svega nije dobro po njih raditi na crno jer nema ni zaštite klijenata, a ni samih radnika. Zaštita podrazumjeva sve higijensko – medicinske mjere jer tu se radi sa kožom i krvlju i dok radimo u svakom trenutku nosimo rukavice, zaštitnu masku, pregaču, zaštitne naočare itd.

Šta ljudi najviše tetoviraju, da li su to simboli, imena, lik osobe ili nešto drugo?

  • Najmanje lik, ali sve ovo pomenuto se najviše traži. Tetovaže su sentiment i što je čovjek emotivniji to su veće šanse da će se tetovirati. Nama ovdje ne fali sentimenta tako da imamo rabote, da se malo našalim. Da kažem onu floskulu da je tetoviranje rabota sa iztuzetno rijetkim resursom, a to je fantazija. Mi žongliramo sa fantazijama naših klijenata, moramo da ispoštujemo njihovu ideju i motive, bez obzira što ih ne poznajemo kao i iskustvo koje su doživjeli. Ovo bih volio da pomenem, a to je jedna tetovaža pokojnog Andrije Maurovića, ilustratora i crtača s Mula koju sam uradio jednom Poljaku koji skuplja portrete sa mjesta gdje putuje, pa tako ima i Papu iz Rima, pankere iz Glasgowa, a sada ima i komad bokeške kulture na sebi. Stvarno mi je veliki užitak tetovirati bilo koji segment bokeške kulture, to je mislim i najveći razlog zašto se ovime bavim.

Koliko ti imaš tetovaža?

  • Imam ih šest i sve su relativno male. Zasnivaju se uglavnom na meni, mojoj familiji i mojoj ženi. Od mojih ukućana, jedino sam tetovirao sestru koja mi je mjerilo kao veliki esteta i neko ko ima, po meni, ukusa. Jednom mi je rekla, ‘doći ću da me tetoviraš tek kada vidim da si postao majstor za jedno pet do deset godina’ i eto došla je prije par mjeseci.

Od čega zavisi cijena tetovaže?

  • Uvijek zavisi od dva najbitnija faktora, a to su veličina i pozicija tetovaže. Veličina obuhvata i samu boju, a još bitnija je pozicija. Uglavnom na torzu je skuplje nego na ekstremitetima ili leđima. Još nisam crtao po faci i po lobanji i ne bih savjetovao tetoviranje lica jer je to za mene otkrivanje onoga što čovjek nosi u dubini duše i ono što ih brani od uticaja okoline. Poznajem par likova iz Beograda koji imaju istetovirane face i stvarno izgledaju kao demoni.