Ivica Aranđus: Globalna opomena da zastanemo u stalnoj trci i okrenemo se bližnjima

Ivica Aranđus, akademski slikar koji je zbog ranijeg boravka u Njemačkoj trenutno u mjeri samoizolacije u Tivtu , bio je gost naše rubrike “Artikulacija izolacije” u kojoj sa poznatim stvaraocima i javnim ličnostima pričamo o osmišljavanju viška slobodnog vremena u uslovima ograničenog kretanja.Tekuće vanredne okolnosti i ovi drugačiji dani i nedjelje, a posebno mjere izolacije ili samoizolacije, u potpunosti su izmjenili naše živote i uobičajne životne ritmove. Kako je Vama to palo i kako strukturišete vrijeme kojeg imate na pretek ?

Dosadno mi sigurno nije, jer uživam u miru i svemu oko mene. Bavim se različitim aktivnostima koji me ispunjavaju i od jutra do večeri imam šta da radim. Slikam, čitam, igram se sa djecom, tu su i proljećni baštenski radovi i dan brzo prođe. Čak mi puno puta fali još vremena.
Možda nam je sve ovo jedna globalna opomena da zastanemo u vječitoj trci za zaradom, uspjehom, biznisom i karijerom. Ovo je i prilika da više mislimo na svoju porodicu, da se bolje zbližimo, posvetimo sebi i nama dragim osobama. Sada je takođe trenutak i da malo više crpimo energije i znanja iz svojih postojećih ličnih kvaliteta, kako bi imali osmišljeniji i bolji život koji je inače prekratak da ga ne bi podržali svim svojim potencijalima.

Izolacija koja nosi tišinu i samoću su, čini nam se, idelano stanje i ambijent za stvaralaštvo likovnog umjetnika, za poniranje u sebe i fokusiranje na unutrašnje impulse i vizije koje traže materijalizaciju na platnu . Da li je i Vi tako doživljavate ?

Izolacija je inače baza i potreba svakog stvaraoca i umjetnika. Bez toga se prosto ne može jer to su nužni momenti kada se susrećemo sa sobom i kad ulazimo u dublju komunikaciju sa svojim bićem . Treba nam prostor i mir da se fokusiramo na sve to, da  doživimo temu a onda pravilno i precizno odaberemo kolorit .

Šta je ova svjetska borba sa sićušnim a tako moćnim neprijateljem, ovaj veliki izazov za čovječanstvo, proizvela u Vašem slikovnom univerzumu ? U kom pravcu je pošla Vaša prepoznatljiva angažovanost i socijalna kritika ?

Ova dešavanja i ova najaktuelnija splanetarna tema svakako dodiruje i moju uobičajnu tematiku. Na velikoj sam “klackalici” između dva ekstrema, dvije sumnje koje vladaju. O tome da li svijet na ovakav sličan način polako ide u ponor i uništenje čovječanstva, i sa druge strane da li je prevelika panika opravdana, da li su prikazane brojke realne i da li se zaista , kako neki pričaju, u broj preminulih od novog virusa uračunavaju i ljudi koji su bolovali od drugih bolesti. Takođe je tu i prirodno osjećanje straha koje imamo, tako da će se sve to svakako odraziti u mojim likovnim razmišljanjima.