Duhovni dnevnik Adrijana Vuksanovića

Veliko interesovanje vladalo je za promociju prve zbirke poezije Tivćanina Adrijana Vuksanovića „Dvije trećine“ koja je sinoć održana u Domu kulture „Josip Marković“ u Donjoj Lastvi.

O knjizi su govorili Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatskh nacionalnog vijeća, Dragan Popadić, pjesnik iz Tivta, dr don Dejan Turza, teolog, dr Vladimir Lončarević, književni istoričar,  i sam autor.

U muzičkom dijelu programa nastupili su Doris Deković na klaviru i Igor Petković na trubi i oduševili prisutne, među kojima je bio veliki broj diplomata, javnih i kulturnih radnika Boke i Crne Gore.

 „Večeras sam posebno počastvovan jer otvaram promociju prve zbirke poezije Adrijana Vuskanovića, poznatog društveno političkog i kulturnog radnika, koji je svoju afirmaciju stekao uglavnom kroz rad u hrvatskoj nacionalnoj zajednici. On je jedan od malobrojnih koji koji nemaju frustracije i osjećaj inferiornosti pred bilo kojim autoritetom. Dapače, pred njima mu je posebno drago braniti svoja uvjerenja. Hrvatskom naiconalnom vijeću je posebna čast što je član Vijeća i što u predstavljanju hrvatske zajednice, bez zazora kada je istina u pitanju, brani dostojsnstvo naše zajednice, ali isto tako brani temeljne vrijednote kršćankog života, jer čovjeka smješta u centar ztbivanja. Ovo je 43. knjiga koju je tiskalo naše Vijeće „ – rekao je Zvonimir Deković, predsjednik Hrvatske nacionalnog vijeća.

 „U poeziji je najteže pronaći svoj stil, originalan, prepoznatljiv, drugačiji.  To je uspjelo tivatskom pjesniku Adrijanu Vuksanoviću koji se predstavlja sa zbirkom “Dvije trećine”. Te stihove ja bih definisao kao  misaono erotske i misaono religiozne.  Ovo nisu stihovi koji se lako čitaju. Treba vam intelektualni napor i solidno obrazovanje. Ali, prije svega treba vam čisto srce i otvoreni um.Naslov zbirke svako može tumačiti na svoj način. Samo pjesnik zna pravo značenje. Mene je asociralo na sumerskog junaka Gilgameša, dvije trećine Bog, jedna trećina čovjek. Osvit je civilizacije a mi dobijamo nevjerovatno djelo koje govori o vječnim čovjekovim  pitanjima. Ta pitanja mučila su Gilgameša, muče i druge kroz vjekove, a muče i Adrijana Vuksanovića iz Tivta. Zbirka završava bakinom porukom:
Biće sve dobro. Ja vjerujem Adrijanovoj baki. Sve muke, nevolje, boli dođu i prođu. A čovjek opstaje. To je i završna poruka odlične zbirke “Dvije trećine” Adrijana Vuksanovića, koga sam ja nazvao pjesnikom slutnje i neizgovorenih riječi“ – istakao je Dragan Popadić.

     „Ovo je svojevrsni duhovni dnevnik, duhovna epopeja smionog i nimalo laganog puta. Autor je tehničke struke a u svojim zapisima progovara iz preobilnog napajanja kršćanskom literaturom i duhovnog molitvenog iskustva. Ovom zbirkom iskreno i otvoreno progovara o životu punom stranputica, ali i prostoru za duhovni rast. Ako je Adrijan svoje zapise u zbirci slagao kronološki čini se da je njegova misao postepeno sazrijevala. Bogotražiteljima daje naslutiti kojim putem da idu. Svoje pjesme Adrijan je pisao i prikupljao od svoje 25. do 38. godine. Doveo nas je tako pred potrebu aktivne suradnje da domislimo značenje naslova i svakog pojedinačnog stiha“ – istakao je dr don Dejan Turza.

„Pjesme u zbirci svrstane su u tri brojevima naznačenim cjelinama. Ali, sadržajno ja sam ih svrstao i pročitao u tri temtske dominante koje nisu nužno vezane sa brojevima naslovljenim cjelinama, a koje bismo mogli nazvati  ljubavnom, misaonom i duhovnom. Vuksanović se dominantno dotiče temeljnih ljudskih i božijih stvaralačkih značajki, misaosti i ljubavi. A to zapravo znači biti  po zakonu Duha, što Bog jeste u vječnosti:“Ja sam kojji Jesam“ – reći će Bog. Adrijanova poezija ne pripada korpusu lake književnosti. To nije lirika za laku noć To je „poezija teških boja“ da parafraziram jednog hrvatskog rokera. No, s druge strane mjestimice je i nadrealistična kao u stihu „Hodaš glavom, letiš nogama“. To je poezija jasnoće, načela i svrhe stvari i života“ – kazao je dr Vladimir Lončaervić.
Zahvaljujući se na prisustvu Adrijan Vuksanović je rekao:

 „Sa svojim pjesmama ja malo što imam. Možda neko od vas više ima nego ja. Kad pjesme napišete onda su one svačije. I pripadaju svakom Hvala govornicima koji su lijepo govorili. Pomalo sam se neugodno osjećao. Prošlo je 54 minuta a niko me nije napao. Puno mi je lakše kad me napadnu jer onda znam da se branim. Kad me hvale, onda samo mogu reći hvala. Poezija je tu, i vaša i moja, u njoj participiraju svi koji se nalaze u njoj. Ovo je veče koje treba da bude lišeno svake forme. Treba predstaviti svoju dušu. Poezija i jeste neka vrsta posebne izloženosti. Ali, profesija kojom se bavim me je navikla na to. Na jednu potpunu izloženost“ – kazao je Vuksanović.

Stihove iz zbirke inspirativno je čitala Ana Vuksanović.