Dr Raičević: Samodisciplinom možemo da „razvučemo krivulju“ i spasimo živote

Samoizolacija čuva i vas i druge, izbjegavajte druženje po kućama i kafićima, a ako želite s nekim da se vidite, uradite to napolju, u šetnji. Samo mirno bez panike i samodisciplinom svi zajedno možemo da „razvučemo krivulju“ i spasimo živote. Dr Jovan Raičević, pedijatar u dječjoj poliklinici Mansa Medica Tivat

Pandemija je proglašena, SARS-CoV-2 nam je pred vratima, štaviše vjerovatno nam se već neprimjećen ušunjao kroz prozor. Da li je to tako, saznaćemo sledećih dana, ali kad saznamo, možda će već biti kasno. Imamo veliku sreću što nismo među prvim zemljama pogođenim epidemijom jer da jesmo, sada bismo prolazili kroz ono kroz šta Italijani prolaze. Srećom, nije tako i srećom Crna Gora ima odličan tim epidemiologa koji posjeduje veliko znanje i spremnost da se preduzmu sve mjere da se ova epidemija ublaži, jer ne treba da budemo u iluziji da se ona više može zaustaviti. Siguran sam da laicima u momentu kada još nema nijednog registrivanog oboljelog od novog koronavirusa u Crnoj Gori ovo zvuči kao pretjerivanje, ali nauka kaže suprotno. Zbog čega je to tako, pokušaću da vam ilustrujem uz pomoć dva grafikona.

 

PRVI DIAGRAM pokazuje dinamiku epidemije u Kini, odnosno njeno razvijanje iz dana u dan. Narandžasti stubići označavaju broj novodijagnostikovanih pacijenata svakog dana. Na dijagramu se može primjetiti da se broj pacijenata počevši od 21. januara gotovo udvostručuje svakog dana, odnosno da je došlo do eksponencijalnog porasta oboljevanja od COVID-19 (zvanična oznaka za oboljenje izazvano novim koronavirusom). Kineske vlasti su brzo odreagovale i već 23. januara čitav grad Vuhan je stavljen u karantin, a sledećeg dana i još 15 gradova. Iz dijagrama se može vidjeti da je broj novodijagnostikovanih slučajeva nastavio da raste sledećih dana, dostigavši vrhunac 4. februara sa preko 3500 novih slučajeva dijagnostikovanih tog dana, a zatim je počeo da opada. Sada obratite pažnju na nešto drugo, na sive stubiće na dijagramu. Nakon što su slučajevi dijagnostikovani, uzimanjem detaljnih podataka od oboljelih, ljekari su dobili uvid u to kada su se pojedinci zapravo razboljeli, odnosno, kada su se pojavili prvi simptomi. Iz grafikona se jasno vidi da je realni eksponencialni rast broja novooboljelih zapravo počeo punih 10 dana prije nego što su pacijenti dijagnostikovani. Na dan kada je registrovan prvi nagli skok broja novodijagnostikovanih pacijenata (21.01. oko 100 novih slučajeva) zapravo je bilo preko 1500 novooboljelih, ali se za njih nije znalo. Pošto zdravstvene vlasti odluke o karantinu donose na osnovu raspoloživih podataka, tj. prema broju novodijagnostikovanih, tako su karantinske mjere kasnile preko 10 dana u odnosu na realnu situaciju zbog čega je, kao što iz dijagrama vidimo, broj novooboljelih prethodnih dana bilježio eksponencijalni porast. Isto tako na grafiku možemo i vidjeti da je mjera proglašavanja karantina imala jako brz efekat na broj novooboljelih (karantin u Vuhanu je proglašen 23.01. pa na dijagramu možemo vidjeti da je sivi stubić nakon 3-4 dana stagnacije, već od 28.01.počeo da se smanjuje). S druge strane, narandžasti stubić, odnosno broj novodijagnostikovanih slučajeva je danima nastavio da raste i nakon uvođenja karantina i tek je od 5. februara počeo da opada. To nam govori da je stvarna situacija mnogo ozbiljnija nego što to izgleda na osnovu zvaničnih podataka i da na svakog dijagnostikovanog pacijenta realno ima još najmanje 15 novooboljelih za koje ne znamo.

Šta to konkretno za nas znači? To znači da će u momentu kada bude dijagnostikovan prvi pacijent u Crnoj Gori, biti već više desetina oboljelih i više stotina zaraženih. Ali, ako pametno iskoristimo znanje stečeno iskustvom drugih država i na vrijeme preduzmemo mjere, uspijećemo da ublažimo efekte epidemije COVID-19. Zbog toga, iako laiku izgleda suvišno i pretjerano da se drastične protivepidemijske mjere preduzimaju sada, zapravo je upravo sada jedino pravo vrijeme da se to uradi, jer sa svakim danom odlaganja, broj zaraženih ubrzano raste. Zbog toga se radujem što je Vlada Crne Gore prihvatila sve preventivne mjere koje je Institut za javno zdravlje predložio. Zbog čega je pravovremena reakcija toliko važna ilustruje ovaj DRUGI DIJAGRAM.

Na njemu su efekti nekontrolisanog širenja zarazne bolesti uporedno prikazani sa širenjem iste te bolesti u uslovima kada su preduzete protivepidemijske mjere. Iz grafikona se vidi da u prvom slučaju dolazi do eksplozivne epidemije sa mnogo novooboljelih u kratkom vremenskom periodu. U drugom slučaju epidemija je „razvučena“, protegnuta krož duži vremenski period, ali manje amplitude. Zbog čega je to važno? Pa, najviše zbog toga što od oblika krivulje oboljevanja zavisi sposobnost zdravstvene službe da se izbori sa epidemijom. Kapacitet zdravstvene službe da zbrine oboljele je ograničen (na grafikonu je prikazan isprekidanom horizontalnom linijom) i u slučaju masovnog oboljevanja u kratkom vremenskom periodu, bolnice budu preplavljene ogromnim brojem bolesnika koji ne mogu da budu adekvatno zbrinuti. Svjedoci smo prethodnih dana takve situacije u Italiji, gdje su ljekari bili prisiljeni da odlučuju ko će od kritično oboljelih dobiti mjesto na intenzivnoj njezi i respiratoru (a time i šansu da preživi) a ko ne. Zbog toga smrtnost u Italiji i jeste toliko visoka, ne zato što njihovi ljekari nisu stručni i obučeni da se nose sa takvom vrstom bolesti, niti zbog toga što im je zdravstvena služba loše organizovana, već samo zato što preventivne mjere nisu odrađene na vrijeme i zadesila ih je ova zašiljena krivulja oboljevanja. Krajnji ishod što se konačnog broja oboljelih tiče, u oba slučaja će vjerovatno biti isti, ali će stopa smrtnosti biti znatno manja ako se preduzmu protivepidemijske mjere i uspori širenje bolesti, jer će tako svi oboljeli dobiti odgovarajuću terapiju i njegu.

Vjerovatno se pitate, pa šta sad ja mogu tu da uradim? Svi mi kao pojedinci možemo da uradimo mnogo. Od izuzetnog je značaja što je donešena odluka o zatvaranju škola, vrtića i fakulteta, kao i druge mjere kojima će se širenje virusa usporiti (zatvaranje određenih graničnih prelaza,zabrana javih okupljanja, zabrana uplovljavanja kruzera), ali teret odgovornosti i akcije je na nama samima. Ako situaciju shvatimo ozbiljno i pridržavamo se preporuka za prevenciju, izaći ćemo iz ove epidemije sa ogrebotinama ali ne i ožiljcima.

SARS-CoV-2 je respiratorna infekcija. Respiratorne infekcije se šire na tri načina, vazduhom, direktnim i indirektnim kontaktom. Vazdušno širenje podrazumjeva prenošenje kapljicama koje nastaju pri kijanju, kašlju i govoru. Domet ovih kapljica je oko 1,5 do 2 metra i samim udaljavanjem od oboljelog rizik od zaražavanja se značajno smanjuje. Zato je jako važno ovih dana držati distancu od drugih ljudi, a ako već imate respiratornu infekciju, treba da kijate i kašljete u maramicu koju odmah nakon toga treba baciti, ili ako je nemate, kašljite u svoj lakat i nadlakticu, a nikako u dlan ili nadlanicu. Direktni način prenosa infekcije je najčešći.

Koža i odjeća osoba oboljelih od respiratorne infekcije su obično jako kontaminirane virusima i svaki kontakt sa njima može dovesti do prenosa infekcije. Zbog toga treba izbjegavati rukovanje, ljubljenje, grljenje odnosno svaki fizički kontakt prilikom pozdravljanja. Ako su vam ruke kontaminirane, dovoljno je da kratkotrajno dodirnete oči, nos ili usta da se zarazite. A ako ste sami bolesni, nakon kašljanja ili čišćenja nosa, upotrebljenu maramicu odmah bacite, nikako je ne vraćajte u džep, a ruke odmah operite.

Indirektni kontakt je takođe značajan način prenošenja respiratornih virusa, pa i SARS-CoV-2. Predmeti i površine sa kojima je oboljeli bio u kontaktu, lako se kontaminiraju virisnim česticama, a isto tako su kontaminirane i površine iznad kojih je bolesnik kijao i kašljao. Dokazano je da SARS-CoV-2 može preživjeti u spoljnoj sredini više sati, a moguće i dana. Zato uvijek nakon boravka na javnom mjestu i kontakta sa potencijalno kontaminiranim površinama, operite ruke vodom i sapunom ili ako niste u prilici, očistite ih nekim antiseptičkim gelom za ruke. Ovaj indirektni način prenosa infekcije je posebno čest među malom djecom koja stavljaju u usta gotovo sve predmete kojih se dohvate. Zbog toga je zatvaranje vrtića odluka za svaku pohvalu.

Sve u svemu, velika iskušenja su pred nama, ali naoružani znanjem možemo mnogo učiniti da preveniramo masovno oboljevanje i spasimo živote. Ali, osnovni uslov je da situaciju shvatimo ozbiljno i pridržavamo se savjetovanih mjera prevencije. Samoizolacija čuva i vas i druge, izbjegavajte druženje po kućama i kafićima, a ako želite s nekim da se vidite, uradite to napolju, u šetnji. Samo mirno bez panike i samodisciplinom svi zajedno možemo da „razvučemo krivulju“ i spasimo živote.

Dr Jovan Raičević, specijalista pedijatrije