Dobra nam je priroda, loše nam je društvo

Strastvena zaljubljenica u prirodu i životnu sredinu, Lidija Franović  naša sugrađanka iz Krtola bila je gošća u današnjem „Radio Suncobranu“. Sa Lidijom smo, između ostalog razgovarali o ekologiji, akcijama čišćenja i zaštiti životne sredine. S obzirom da živi na relaciji Tivat – Beograd, ako se Lidiji zadesi da bude u tom trenutku u našoj zemlji, teško da ijedna ekološka akcija može proći bez njenog nimalo skromnog doprinosa. Na našu konstataciju Lidija odgovara: „ Ja to doživljavam kao neku moju dužnost, kada vidim smeće na ulici da ga pokupim i odnesem u kontejner. Na žalost Bogišići imaju status ambijentalne cjeline, ali su veoma zapušteno selo. Kuće su oronule od zemljotresa, ljudi uglavnom ne paze, smeće se baca na svakom ćošku, naravno radi se o pojedincima. Opština Tivat je selo proglasila ambijentalnom cjelinom, ali ne vidim da se na adekvatan način njime stara. Ono što meni posebno smeta je to što na grobljima ljudi ne kupe smeće i bacaju gdje stignu, upravo u rodnim Bogišićima na groblju. Zato se nadam da će, kada nešto pokupim i objavim na društvenim mrežama te fotografije ilegalnih deponija izazvati reakciju onih koji su nadležni da o tome brinu. Nedavno smo ja i moje bratanice naišle na ilegalnu deponiju kod nekadašnjeg Jugodrva, kada je jedna od njih koja ima samo sedam godina izgovorila „ Dobra nam je priroda, loše nam je društvo“. Ima djece koja pokazuju zabrinutost kada vide taj nemar za prirodu, pogotovo kod odraslih i takve stvari ulivaju nadu za neku bolju, ljepšu i čistiju budućnost, kada govorimo o Crnoj Gori kao ekološkoj državi.

(Lidijina fotografija školjke u kojoj je opušak umjesto bisera ima jaku simboliku u smislu da prikazuje našu zemlju kakva je trenutno, a kakva bi sa svojim jedinstvenim prirodnim ljepotama, mogla biti.) Svi možemo ličnim primjerom pokazati brigu i ljubav prema okolini, kao što je to uradila porodica Filip prije nekoliko dana, kada su očistili podmorje od Seljanova do Donje Lastve i izvadili 50 kg otpada“.

Lidija je svojom upornošću uspjela vratiti autobusku liniju Tivat – Krtoli u 19 sati, koja je bila ukinuta nakon  prvog talasa epidemije covid 19 pa je posljednji autobus za Krtole vozio već u 15 sati, što je totalno besmisleno, kako je kazala jer ima puno ljudi koji ne voze i koji bi vrlo rado iz različitih motiva i razloga boravili u gradu do 19 sati. „Imamo pravo na javni prevoz jer i mi plaćamo poreze“, mišljenja je Lidija.

„Boka se devastira konstantno, a ono što mene najviše boli i što doživljavam našim najvećim porazom je Mamula. Puna su nam usta antifašizma, a ne znamo da se antifašizam živi svakodnevno. Izdali smo naše pretke i sve one koji su izgubili nekog bližnjeg na tom ostrvu, koje je bilo zatvor u prvom i drugom svjetskom ratu. Da se neko odmara na mjestu gdje su ljudi mučeni i ubijani, to ne mogu da prihvatim. Mamula je poraz našeg društva“ zaključila je Franović.