Dječiji savez i MK Da Qui u novoj humanoj misiji

Između dva bitna datuma u oktobru, nedavnog Svjetskog dana siromaštva i današnjeg Međunarodnog dana međusobnog pomaganja, smjestila se još jedna u nizu humanitarnih akcija dvije tivatske NVO “Djeca Tivta” i “Da Qui”. Na radost desetočlane porodice Agrona Nošaja.

Ovi žitelji Lovanje su bili prijatno iznenađeni posjetom predstavnica NVO koje su ih obradovale kupljenim paketima prehrambrenih proizvoda i sredstava za higijenu, kao i paketima njihove lične polovne obuće i odjeće, ukupno pet. To bi u današnje vrijeme možda trebalo da bude praksa svima onima koji razmišljaju o pomoći drugima i koji njeguju empatiju u sebi i svom okruženju, smatra predsjednica Dječijeg saveza, Slavica Vulanović:

Čini nam se da je to prosto obaveza, kako individualna tako i kolektivna. Posebno u ovim današnjim teškim i izazovnim vremenima. U programima naše dvije NVO, koji su kulturnog,zabavnog, edukativnog i ekološkog karaktera, mislim da je bilo neophodno da nađemo prostor i za humanitarne aktivnosti. Ove naše tri akcije godišnje koje već deceniju održavamo su samo jedan mali doprinos onima koji teško žive, ali dolaze iz srca, duše, sa puno ljubavi.
Nadžija Nošaj o životu svoje brojne porodice na Lovanji kaže:
 „Imamo osmoro djece i teško je, baš teško izaći na kraj. Dobili smo privremeni smještaj, kontejner 2 sa 6 metara, a to je malo jer nas je ukupno deset. Zato smo napravili neku barakicu gdje smo živjeli ali koja je izgorjela prije dvije godine. Sreća naša da smo tada bili budni, inače bi svi stradali. Poslije smo morali da se nekako snađemo i napravimo malu kućicu. Nemamo ni vodu ni struju, ali tako je kako je, snalazimo se. Muž je nekada radio u Komunalnom, ali sada ne. Živimo od socijalne pomoći od 200 eura i ne znam što ću prije, da li da njih osmoro prvo obučem ili nahranim . Kad ti dijete ide gladno u školu ima li što grđe?“.,pita se Nadžija.
Uvjek je teško odlučiti kome ovakvim povodom barem na trenutak pružiti zrnce dobrih namjera, pažnje i simbolične pomoći , jer onih koji ih očekuju je puno. U neformalnom romsko-egipćanskom naselju Lovanja – posebno. Tamo je, naravno, neophodno sistematski organizovati pružanje različitih vidova podške od strane nadležnih institucija i lokalnih samouprava dvije susjedne opštine, ali i ovakvi mali, pojedinačni napori ipak izmame osmjehe mnogočlanih porodica kojima je neprestana borba za opstanak – svakodnevnica“ objašnjava Sonja Štilet, predsjednica NVO Da Qui.