Darko Nikčević: Inspiracija je u mom slučaju neobjašnjiva

Gost osme epizode emisije Radio Tivta „Tivat world radio show“ bio je crnogorski gitarista i kompozitor Darko Nikčević.

– Na čemu trenutno radiš i da li ima nešto novo? Kako je bilo nastupati u Njuroku i koji bi internacionalni nastup izdvojio?

Intezivno radim na novom cd-u i uskoro ćemo moći detalljnije pričati o tome.

Carnegie Hall u Njuroku je ne samo veliko dostignuće i inspirativna memorija, već i velika referenca u muzičkom svijetu. Imali smo čast nastupiti dva puta i to dvije godine za redom što nije mala stvar i za muzičare iz mnogo većih i moćnijih zemalja.

Svirao sam i u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Rusiji, Portugalu, Španiji, Grčkoj, Belgiji, Holandiji, Poljskoj, Njemačkoj, Albaniji i u svim ex YU republikama, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Azarbejdžanu, ne sjećam se gdje sve ne… Ali iapk svaki koncert u Itaiji je na neki način poseban i veoma drag, a to je najviše zbog publike koja je zaista nevjerovatna. Italijanska publika jednostavno treba muziku.

– Odakle crpiš inspiraciju i koja?

Inspiracija je u mom slučaju gotovo neobjašnjiva. Najjednostavnije rečeno ona dođe niodkuda. U trenucima kada sviram gitaru i improvizujem različite harmonije i melodije, pokušavam nešto osmisliti. Tada je najbitnije da uspijem da snimim te ideje koje nastavljam da razvijam. Što nekad traje danima ali zna potrejati mjesecima a čak i godinama.

– Na koji način ispunjavaš dana u doba Korone i kako je ovo novo vrijeme uticalo na tebe?

Ovo je veoma složeno i čudno vrijeme koje niko nije očekivao, svi smo bili nespremni. Ako želimo da radimo ono što želimo, moraćemo se ili mijanjeti, odnosno prilagođavati, novim uslovima ili naučiti da budemo veoma strpljivi. Najgore je što niko ne zna do kad će sve ovo trajati.

– Što slušaš u slobodno vrijeme, koja muzika te uvijek može oraspoložiti?

Slušam zaista puno različite muzike, veliki broj žanrova. Iako ne volim ni jednu podijelu u muzici osim onu na dobru i lošu koja zavisi od samog slušaoca. U krajnjem se svodi na muziku koja vam uljepša život ili ne. Uvijek me oraspoloži meni dobra muzika, dakle ona koja uljepšava trenutke dok je slušam, a ta muzika postoji u svim muzičkim žanrovima i stilovima.

– Da li misliš da će umjetnost spasiti svijet?

Svijet nema potebe spašavati jer ga čovječanstvo ne može ugroziti, pobrinuće se on sam za sebe. Uloga umjetnosti je uljepša ovaj svijet u kojem živimo i da živote stanovnika svijta učini smislenijim, boljim na neki način.

– Odakle ideja da kreneš sa korišćenjem crnogorskog etno/world music zvuka?

Najprije je ideja krenula od mog kolege Srđana Bulatovića, kolege iz „Duo Gitara“ koji je, sad već davne 2004. godine komponovao kompoziciju“Čobanine, lijepa đevojko“

U startu nijesam imao iste kompozitorske ideje kao Srđan jer sam tradicionalnu, folklornu muziku slabije poznavao. Kako sam ipak, još u osnovnoj školi išao par mjeseci na folkor, sjetio sam se prvog kola koje smo tada uvježbavali. To je bila „Vrsuta“ i ona me inspirisala i pokrenula da malo ozbiljnije krenem u stvaranje muzike inspirisane tradicionalnom muzikom Crne Gore.

Najprije sam potpuno izlomio ritam, a potom dodao i nove teme natale improvizacijom. Zaokružio sam tako jednu cjelinu i tako je nastala nova kompozicija. Osjetio sam na neki način veliko zadovoljstvo jer muzika iz podneblja, zemlje koje potičem je uspjela da me pobudi, da me natjera i inspiriše da stvorim novo muzičko djelo. https://www.youtube.com/watch?v=99E3zpQQYOE

To zadovoljstvo me i dan danas pokreće. Crnogroska tredicionalna muzika, u manjoj ili većoj mjeri od tad me inspiriše i podstiče da stvaram nova muzička djela.

– Koji savjet bi dao našim mladim muzičarima koji tek žele da se bave crnogorskim etno/world music zvukom?

Mladim muzičarima preporučujem da se bave muzikom koju vole, najdublje osjećaju i u tom slučaju neće sigurno pogriješiti o bilo kom muzičkom pravcu da se radi. Ukoliko je to „world music“ najbitnije je da ne kopiraju nikoga, autentičnost i originalnost je najblaže rečeno obavezna za ozbiljnije bavljenje muzikom.

– S obzirom da se ova radio emisija bavi world muzikom, kako ti vidiš budućnost ove muzike na Balkanu a i u svijetu?

Muzika sa Balkana, inspirisana tradicionalnom muzikom, je bila veoma dobro prihvaćena na svjetskoj muzičkoj sceni zadnjih godina pa čak i decenija. Mislim da će u budćnosti imati svoje slušatelje samo ako zadrži suštinu koju je imala do sad – izraza koji se njeguje u balkanskoj muzici.

Naveo bih jedan za mene negativan primjer flamenko muzike koju sviram od kraja 80tih, obožavam je, ogromne sate sam proveo slušajućije. U to vrijeme krajem 80tih, po meni, je imala svoj vrhunac i postala značajan pravac u okviru word muzike. Tragajući za novim idejama flamenko muzičari su previše uključili, da tako kažem, jazz harmonije i po mom mišljenju izgubili su autentičnost, suštinu. Možda nijesam u pravu ali je svakako flamenko izgubio mene kao  velikog obožavaoca, izvođača, a siguran sam da je to bio slučaj sa mnogim slušaocima širom svijeta. To ne bih volio da se desi balkanskoj muzici.

Što se tiče budućnosti world muzike po me ni, ona će biti kao i njena prošlost ništa više i ništa manje od toga. Nadm se da ona nikada neće postati main stream jer to ne bi bilo dobro za njen razvoj upravo zbog par detalja koje sam naveo u vezi flamenko muzike. Najbitnije je da ne odluta previše u druge žanrove zbog, evo već puno puta ponovljene autentičnosti. Gubljenjem autentičnosti ona gubi smisao i to bi bilo veoma loše za nju.

– Kako bi okarakterisao vaš nastup na „Tivat World“ festivalu i što misliš o ovom festivalu kao prvom world music festialu kod nas?

Imali smo vrlo lijep koncert prije par godina. „Tivat World“ festival je sjajn ideja, odlično realizovana, na jednom idealnom mjestu za takvu vrstu muzike. Organizatorima i realizatorima želim da ne odustaju i da se trude da budu sve bolji i bolji.

– Za kraj, što bi poručio našim slušaocima i čitaocima?

Želim im da što više i kad god mogu slušaju muziku koja im prija i čini srećnim.

Muzika im može samo dobro donijeti.

(Foto: Saša Ljumović)