Daković: „Dobra komunikacija treba da bude osnov svake porodice“

Saša Daković, samostalni savjetnik za prevenciju bolesti zavisnosti u Sekretarijatu za mlade, sport i socijalna pitanja, gost današnjeg Radio suncobrana, je blizu 20 godina radio u beogradskom Institutu za mentalno zdravlje, klinici za bolesti zavisnosti. Najveći dio angažovanja posvetio je radu sa mladima a iz bogatog iskustva stekao sposobnost prepoznavanja problema ili uzroka koji, najčešće, mlade ljude dovode u problem. Kako mlade ljude tako i porodicu:

To definitivno utiče na porodicu ali bih isto tako dodao da porodica, kako god to zvučalo, često može i sama da bude izvor problema. Ono što treba da bude osnov svake porodice je dobra komunikacija. Ako govorimo o nekim današnjim problemima i na osnovu mog iskustva, gdje god je komunikacija među članovima porodice izostala tada se po pravilu dešavao problem. Unutar porodice treba da postoji jasno određen hijerarhijski odnos, treba da postoji poštovanje, treba da postoji razumijevanje i naročito treba da između roditelja i djece postoje jasno postavljene granice“, kazao je Daković.

Prema njegovim riječima period adolscencije je u životu svakog čovjeka najburniji i najproblematičniji zato što dolazi do nekih fizioloških pa i mentalnih promjena koje zbunjuju a mlad čovjek na ta dešavanja nije pripremljen. Željan je različitih izazova i iskušenja pa mu kontakt sa psihoaktivnom supstancom postaje nešto što je „ventil“ ili olakšavajuća okolnost u datom trenutku izađe iz svega onoga u čemu se dobro ne snalazi.

U koliko porodica adekvatno ne prati te promjene onda je ulazak u problem nešto što je sasvim izvjesno. Definitivno, najvažnija podrška u rješavanju problema je porodica. Nerijetko se dešavalo da zastoj u terapijskom procesu nastaje ne zbog loše motivacije jedne mlade osobe nego zbog roditelja koji nisu spremni da prepoznaju svoju odgovornost. Samim tim nisu spremni da mijenjaju sebe i da se žrtvuju za nešto što je dobro njihovog djeteta“.

Zajednički odlazak na godišnji odmor je idealna prilika da budu na okupu, van svakodnevnice u kojoj roditelji imaju sve manje vremena za kontakt sa djecom. Do tada, idealna prilika je zajednički objed važan ne samo zbog rituala nego i što u tom periodu roditelj može da dobije sasvim dobru informaciju o svom djetetu. Važno je da roditelj, ako primjeti da nešto nije u redu, zna da reaguje. Dijete će tada znati da je roditelj maksimalno posvećen svojoj ulozi.