Čavor: Na izletničkim turama najviše gostiju iz Ukrajine

Firma Koložunj sa svoja dva broda „Katica“ i „Vodena kočija“ je tokom ove sezone ostvarila oko 60 posto prometa, u odnosu na 2019.godinu, rekao je gostujući u programu Radio Tivta, kapetan duge plovidbe, pomorski pilot i instruktor pilota, Rajko Čavor istakavši da je zadovoljan ostvarenim prometom.

U ponudi su cjelodnevni izleti za turiste, a organizuju svadbe i druge proslave. Uobičajena ruta krstarenja Bokom je od Tivta do plaže Žanjic, uz prevoz čamcima gostiju do Plave špilje, posjeta plaži Mirišta gdje ostaju sat vremena, obilazak ostrva Gospa od Škrpjela i odlaszak u Kotor. Polazak iz Tivta je u 10 sati ujutru, a povratak popodne u 17, odnosno 17,15 sati.

Cijena karte je 10 eura, a ručak sa predjelom, glavnim jelom i dezertom iznosi 15. Cijene se, ističe Čavor, nisu mijenjale punih 12 godina. Ovog ljeta rade uglavnom sa jednim brodom jer toliko ima putnika.  Na krstarenja se ide pet puta sedmično, a gostiju je u prosjeku bilo na dnevnom nivo oko 150 gostiju, mada se s Pina isplovljavalo i sa 70tak putnika što je u odnosu na ranije godine bila rijetkost. „Bitno je da ovu godinu završimo sa pozitivnom nulom“, naglašava Čavor istakavši da su gosti oduševljeni Bokom koja je jedinstvena i danju i noću.

Gosti su 90 posto Ukrajinci, ove sezone izostali su engleski turisti koji su posredstvom jedne turističke agencije stizali iz Dubrovnika, a nema ni turista iz Rusije, Češke i značajno je manji broj Francuza. „Brojne su agencije sarađivale sa nama, a sada je ostala samo agencja iz Budve – Ankora koja, pored svojih dovodi i goste agencije, R- turs i još nekih“.

Od 2005.godine kada je zaplovila „Vodena kočija“ mnogo je putnika prokrstarilo Bokom kotorskom. To su sigurno stotine hiljada putnika jer je u jednom periodu bilo i po dvije tri ture tokom dana, naglasio je Čavor s nadom da će se taj trend vratiti.

Kapetan duge plovidbe koji je 1978.godine počeo da plovi, malo je destinacija na kojoj nije bio. Obišao je cijeli svijet a i Boku nebrojeno puta. Zna koja su mora i područja opasna, ali ni Boka nije baš jednostavna, ističe.

„Jedan od jačih vjetrova koji sam imao u karijeri bio je kod Tre Sorele – 66 čvorova, odnosno preko stotinu kilometara na sat i to sa brodom koji je imao 19 spratova, a dug 333 metra. Nautičari kad dođu između brda računaju da su na sigurnom, ali Boka je opasna pogotovu kad zaduvaju zapadni vjetrovi koji se dešavaju iznenada. I gostima je teško objasniti. Prije petnaestak dana, kad je bio veliki zapad jedna gospođa je tvrdila da se može u Plavu špilju,  ali posle se i sama uvjerila jer smo se sat vremena okretali ispred Tivta da bi uplovili na Pine“.

Od 2005.godine kada je zaplovila „Vodena kočija“ mnogo je putnika je prokrstarilo Bokom kotorskom. „To su sigurno stotine hiljada putnika jer je u jednom periodu bilo i po dvije tri ture tokom dana“, naglasio je Čavor s nadom da će se taj trend vratiti.

Nada se boljim rezultatima naredne godine, a žao mu je što kruzera nije bilo ove godine u većem broju. Kruzing je po njemu najviše pogođen, hiljade i hiljade brodova je zarobljeno. To je veliki hendikep i za Kotor i uopšte za turizam u Crnoj Gori.

Mora se konačno riješiti pitanje sidrenja plovila u Tivatskom zalivu. To je dugogiodipšnji problem. „Taj posao je ponovo aktiviran i ja ću maksimalno izaći u susret i opštini i ljudima iz pomorstva Crne Gore,  Upravi pomorske sigurnosti i Morskom dobru, kako bi to uradili na korektan način da bi Opština imala koristi“, naveo je Čavor.

I ovih dana je ispred Tivta usidren značajan broj jahti. Dajući primjer, Čavor je kazao da se samo za jednu koja je duga 162 metra na dnevnom nivou za sidrište gubi oko 1100 ili 1200 eura. „To nema nigdje u sviejtu da se plovila sidre, a da ništa ne plaćaju. To je po dužnom metru, mislim 7 eura, a nekad je bilo i 50 centi po bruto tonaži, ali sad je to korigovano. U svakom slučaju neophodno je sjesti, razgovarati i utvrditi pravila oko sidrenja u Tivatskom zalivu“, naglasio je kapetan duge plovidbe navodeći da postoji problem i sa brzinom plovidbe kroz zaliv, posebno u tjesnavcu Verihge.

On je naveo da gliser koji ide brzinom  7-8 milja više pravi talase nego kad ide 15. Neophodno je da se stručni ljudi dogovore i preciziraju koridore kuda mogu da voze brzi čamci, a kuda kruzeri. „Mnogo je i čamaca noću koji su bez navigacionih svjetala ili imaju svjetla ali ne i radare, što je  zaista je opasno…..“, zaključio je Rajko Čavor kapetan duge plovidbe.