MIKKKI

Bratstvo-jedinstvo, Smak i ostale stvari…

Inače jak zvuk moćnih dvotočkaša, tog jutra se diskretnije čuo negdje u „zaledju“ Pina, jer su njihovi vlasnici željeli da prodju bez pompe. Medjutim vrlo brzo, njihov izgled, brojnost, opuštenost i prepoznatljiv sjaj slobodarskog duha u očima, potpuno su ih razotkrili na terasi hotela Pine. Bili su to članovi moto kluba „Smak“ iz Kragujevca kojima je naš grad jedan od obaveznih mjesta sidrenja tokom regionalne ture koju zovu „Bratstvo – jedinstvo“. Eto, lijepe prilike da se ugosti sagovornik za intervju našeg Radio suncobrana, a „žrtva“ je bio, predusretljiv i vidno raspoložen za komunikaciju, predsjednik moto kluba „Smak“, Milovan Milanović. Izdvajamo neke detalje:

„Svake godine organizujemo klupsku vožnju u okviru koje imamo isplanirane gradove za obilazak, a medju njima je uvjek i Tivat. Već deset godina, baš na ovom mestu, na Pinama, nakon što parkiramo motore negde diskretnije, popijemo na vašem šetalištu kafu i pivo i počastimo se ovdašnjim čuvenim krempitama. Volimo da sedimo ovde, da gledamo na more i uživamo. Bili smo učesnici svih dosadašnjih tivatskih okupljanja dvotočkaša u divnom ambijentu na Župi, ali čijemo da je ovogodišnje izdanje tog atraktivnog dogadjaja pod znakom pitanja i da će biti priredjena samo jedna žurka za pozvane moto klubove.
Nazvali smo naš klub po čuvenoj kragujevačkoj grupi Smak, da bismo sačuvali uspomenu na vreme kada su oni svirali po čitavoj Jugoslaviji i bili svuda dobrodošli, na vreme kada smo i mi svi bili jedinstveni na njihovim koncertima. Odatle i naziv naše ture „Bratstvo- jedinstvo“, simbolično i sa jednom lepom osnovom o brisanju regionalnih granica. Naš klub ne interesuje nikakva politika i verske odrednice, jedino što nam je važno je da ostvarimo što više kontakata sa ljudima dobre volje i sličnih interesovanja, širom regiona.
Bavimo se humanitarnom radom, pomažemo socijalno ugrožene porodice, kao i jedan dom za nezbrinutu decu, a takodje radimo i na edukaciji mladih motorista, vezano za o saobraćajnu kulturu.
Imam 65 godina a motor vozim već 50 godina i meni je ovo sve .To je moj život, bez obzira na posao kojim se inače bavim. Medju nama ima doktora nauka, vlasnika raznih firmi, inženjera, ali svi mi jedva čekamo da sednemo na motor. Jer ta sloboda, zajedništvo kao i neposrednost i prisnost u kontaktu koju lako ostvarujemo i sa nepoznatim ljudima, je nezamenljiva i pravo je uživanje. „