TRIO

Aranđus pod našim suncobranom

U Radio suncobranu razgovarali smo sa akademskim slikarom Ivicom Aranđusom, koji živi i u svom rodnom Tivtu i u Diseldorfu, gdje je završio Likovnu akademiju. „Malo sam duže u Diseldorfu, nego u Tivtu, kad se sve godine saberu, ali ne može čovjek bez svojih korjena .Poslednjih godina zadržavam se ovde po pola godine, ili duže, jer mi je tu i porodica. Cilj mi je da budem po pola godine ovdje i u Njemačkoj, ali sve više sam ovdje, najviše zbog žene i djece, jer osjećam potrebu da budem tu. Kad izlažem u Njemačkoj, iako imam njihovo državljanstvo, uvijek pišu da sam crnogorski umjetnik. To je i normalno, državljanstvo se može imati svačije, ali uvijek ti se piše ono odakle si.“

 

Aranđus je do sada imao preko 100 izložbi u Njemačkoj, Crnoj Gori, Austriji, Italiji, Rusiji, a trenutno su mu slike izložene u Modernoj galeriji u Budvi. „I sam sam se iznenadio da je dobro postavka ispala, jer nekad se ne zna, pa mi se prije nekoliko mjeseci desilo u Diseldorfu da sam morao sve slike da poskidam, jer neke ne idu jedna s drugom, ne trpe se zajedno, u suštini kao i ljudi. U Budvi je super ispalo, postavka je na dva nivoa, sa četrdesetak radova i zadovoljan sam i sa publikom, koliko je posjećena. Pola su stari, pola noviji radovi, a izložba će biti otvorena do 6. avgusta. Poslije toga će mi neke slike biti izložene u galeriji Pizana u Porto Montenegru, a biću zastupljen i sa nekoliko radova u Zbirci pomorskog nasljeđa na izložbi tivatskih slikara, koja se otvara 20. avgusta.“
Aranđusove slike zastupljene su na više izložbi širom Njemačke:
„Ova godina mi je stvarno puna izložbi. Momentalno mi je jedna otvorena u organizaciji Evropskog foruma iz Brisela, koji angažuje umjetnike iz Đenove i iz dva njemačka grada na kolektivnoj izložbi na temu Evrope, U zamku u Minšen Gladbahu kod Diseldorfa izložba će mi biti otvorena 10 mjeseci, a zastupljeno mi je preko 20 slika.Još u jednom gradu uz granicu sa Holandijom, u Gradskoj kući su napravili moju izložbu na temu religije, jer je moj odnos prema religiji veoma kritički.“

Aranđusov rad je veoma angažovan i vezan za kritiku društva uopšte, a veoma rado eksperimentiše sa tehnikama i stilovima:
„Cijeli moj rad je jedan veliki eksperiment, to mi je najmilije, jer se tako nova djela stvaraju, dođe se do novih otkrića, a inače bi bilo ponavlja nje.“ Slikar kaže da ne voli rutinu, mada se bez nje ne može, ali se, po njemu, moraju tražiti drugi putevi da bi se došlo do novih perspektiva i horizonata. „Moram se držati nekih standarda, ali kreativnost mi je najvažnija. Ja pokušavm da nacrtam psihogram, duhovno stanje, koje nije nezavisno od društva i sistema u kome se nalazimo, jer mi je bitno u kom smo stanju mi. Sjećam se kad sam dolazio ovdje devedesetih godina, crte lica ljudima su bile ukočene, oči negde u prošlosti. Malo je bilo otvorenih pogleda, prema horizontu… Baš sam ovu izložbu u Budvi nazvao „Iza horizonta“. Kad je pogled u daljini, prema napred i nada je tu! Moja teza je -što je horizont uži, stvarnost je stravičnija, kao kad se uđe u ćorsokak. Čim se horizont vidi, odmah se oslobodi energija za pokret i nova šansa i čovjek shvata da je život bezgraničan.“
Kao linija gdje se spaja nebo sa zemljom, ili nebo sa morem, ili gore sa dole, bez prisile i pritiska.