„Aplikacija Voland“ – manipulacija i preispitivanje slobode izbora

Manipulacija u virtuelnom svijetu osnovna je tema zanimjive i dobre predstave „Aplikacija Voland“ Centra za kulturu Tivat i Šabačkog pozorišta, koja je sinoć premijerno izvedena u Atrijumu ljetnjikovca Buća.

Kao i obično čestitke režiseru Kokanu Mladenoviću i tekstopiscu Mileni Bogavac za inovativna rješenja i pozorišnu provokaciju. Poruke su možda  i previše eksplicitne, ali  izgleda i treba bukvalno da nam se istina saspe u lice kako bismo bili mnogo oprezniji u korišćenju pametnih telefona. Jer kako nam rekoše sugestivni glumci „brisanje je korisnička iluzija“. Vaši podaci, fotografije, poruke ostaju u „oblaku“, iako vam se čini da vam je „Delete“ uvijek dostupan. Često naivno, kao dio mase, po inerciji, ili u želji da se zabavimo, pristajemo na ponuđene zamke. I kad pritisnemo „I agree“ ušli smo u đavolju igru. On piše pravila, koja mi nismo pročitali, On određuje kazne, koje mi plaćamo.

Kroz Knjigu postanja ansambl relativizuje moralne postulate sa kojima se čovjek suočava i muči do dana današnjeg. U hi-tech dobu izazovi su još i veći, jer je manipulacija suptilna, a imamo iluziju da mi određujemo pravila igre i naše djelovanje. Vidljivo je to u demokratskim izborima u predstavi, u kojima se opredjeljujemo između Čovjeka, Đavola, Sujete i Anđela. Ubjedljivo sa 62% pobijedio je Đavo koji će biti vođa i onima koji ga nisu glasali. Pa, zaboga, to je demokratija.

I sinoćnja predstava donosi nam univerzalnui dilemu zašto čovjek, sličan Bogu po shvatanjima, i anđelima po postupcima, ne slijedi taj tok, već ga Đavo zavodi. Tu nema konačnog odgovora, ali pitanje moramo postavljati iznova i iznova. Da bi bili bolji, da bi bili čovječniji, da bi bii onakvi kakve nas je, po Bibliji, Bog zamislio.

Reći da je „Aplikacija Voland“ interaktivna predstava  je malo. Ona to prevazilazi i ide korak dalje. Muzičkim, scenskim i vizuelnim riješenjima priča je zaokružena. Nova izvođenja donijeće i više sigurnosti, pa i u čitanju teksta sa mobilnog telefona. Jer, paradokasalno je, ali odvlači pažnju glumaca. Tehnologija, dakle, pruža, ali i uzima. Budimo oprezni kad je koristimo., to je poenta predstave i njenog kreativnog tima.

Sonja Štilet i Dragan Popadić