Andrija Petković: „Svako putovanje je priča za sebe“

Evropa, Azija, Amerika, Prag , Budimpešta, Baku, Los Anđeles, Tihuana, gradovi su u kojima je bio naš sugrađanin Andrija Petković, jedan od onih koji putovanja smatra sticanjem bogatstva posebne vrste. I sva su mu u sjećanju  izuzetna.

 

Svaki od tih gradova u kojima sam bio, neki malo manje neki malo više ostavio je utisak na mene. Moja peta zbirka poezije je posvećena upravo putovanjima i zove se „Koračanja“. Tamo ima prelijep citat Leonarda Da Vinčija koji sam „zloupotrebio“ na početku knjige a koji kaže: „Ne putujem da bih pobjegao od života već putujem da život nebi pobjegao meni““.

 

 

 

Petković je, kako kaže, imao privilegiju da kao novinar ali više u privatnom aranžmanu proputuje sa jednog kraja svijeta na drugi, od Los Anđelesa do dalekog Tajlanda. Budući da se prije desetak dana vratio iz Salzburga u kome je boravio službeno, imao je priliku da vidi mnogo toga po čemu je „slani grad“, rodni grad čuvenog Mocarta poznat:

„Ono po čemu je sada Mocart prepoznatljiv i taj trg, ulica Getreidegasse br 9 u kojoj sam bio je to što je sve nevjerovatno skupo, od butika preko kafića Mocart je tim cijenama dao pečat. Malo manje po ulicama se čuje Mocart a sve je više turista. Kafa je od 3 do 6-7 eura što zavisi od mjesta gdje se pije. Kad smo nas troje bili na ručku platili smo tri puta više nego što bi u Tivtu“.

 

 

Budimpešta, u kojoj je bio tri puta, za njega je grad koji uvijek nudi nešto zanimljivo bez obzira na godišnje doba. Uživao je u vodenim parkovima sa bezbroj bazena kao i u izvrsnoj kuhinji. Izdvaja lanac restorana „Montenegro gurman“  Podgoričanina Mitra Stankovića. Fenomenalan je i Prag kaže Petković ali od evropskih destinacija  izdvojio je Baku, na prvi pogled, grad nevjerovatnog bogatstva.

Azerbejdžan je zemlja koja se bavi proizvodnjom i izvozom šafrana jednog od najskupljih začina na svijetu, dijamantima, naftom. Milion je bušotina na obalama Kaspijskog jezera i čini vam se glamur. Međutim, čudilo me je što su pet kilometara od centra podignuti zidovi a evo i zašto. Pred Evropske igre princ Alijev je odlučio da se podignu zidovi kako strani novinari ne bi mogli vidjeti siromaštvo, jad i bijedu iza tih zidova. Ono što su previdjeli jeste da su strani novinari, vozeći se po Bakuu sa takmičenja na takmičenje, putovali autobusima na sprat pa smo mi sa sprata mogli vidjeti iza zida“.

Amerika i Meksiko za Petkovića su mjesta na koja bi ponovo otišao. Prvi utisak iz Las Vegasa u mnogome liči na onaj koji se stekne kroz američke filmove. U gradu kocke vrte se nezamislive cifre, a on je, čisto radi utiska, uložio malo i saznao puno:

Tu ste, igrate neke igre koje, osim na filmu, nikada niste vidjeli. Dojmio me Las Vegas ali sam Los Anđelesom oduševljen, načinom života, pravilima ponašanja koja niko ne krši. Imate Long Bič plažu kilometrima dugu a nijedan njen dio nije narušen. Čak je jedan veliki Majkl Felps bazen za svoju školu plivanja morao da gradi 300 metara daleko od te plaže. Jedino što na Long Biču imate jeste ogromna biciklistička staza. A ako odete u Las Vegas nemojte boraviti duže od tri-četiri dana, nema potrebe. Sve vidite, sve osjetite, zadovoljite ta neka egocentrična čula jer se osjećate kao da ste centar svijeta“.

Govoreći o Tajlandu, najozloglašenijoj ulici na svijetu Bangla roud, na poluostrvu Puket, u gradu Patong, pojasnio je da je leglo nemorala, ali da Tajlanđani izuzetno drže do sebe. Stranac može da kupi kuću ali ne može zemlju i mora je rentirati od vlasnika. Dešava se da svaki sledeći put cijena bude viša.

Meksiko je definitivno fenomenalan. Doduše, ja sam bio samo u Tihuani, Santa Suzani i okolini zahvaljujući mom velikom prijatelju Milanu Franeti koji se u Los Anđelesu bavi proizvodnjom kožnih torbi a njegove torbe nose mnoge filmske zvijezde. Definitivno, Meksiko je za mene destinacija broj jedan u koju bi se odmah vratio. Na žalost, domicilno stanovništvo zarađuje smiješno mali novac ali je usluga i ljubaznost na najvišem nivou, ako se držite svoga koridora od tri kilometra. Ako krenete lijevo ili desno, izađete iz turističkih zona u Tihuani, budite sigurni da se nećete živi vratiti. Ja bih ponovo otišao tamo ali uz veliku dozu opreza“.

 

Na Kubi Petković nije bio i žao mu je što nije za života Fidela Kastra. Sada je sve drugačije i sve se pretvorilo u komercijalu. Ipak bi volio da ode. Zemlja u prioritetu je Brazil u doba nekog od karnevala a naveća želja Buenos Aires i utakmica Boka Juniors- Liver Plata.

Ten un buen viaje!